Osmijeh pod Trebjesom koji vječno traje

Znate koliko je imena na onim pločama u podnožju Spomenika palim borcima pod Trebjesom? Koje je važne zgrade isti arhitekta u Nikšiću projektovao? A možda, kako su spomenici na istom mjestu, prije izgradnje ovog - izgledali?

Za 13. jul – Dan ustanka i Dan državnosti – to mjesto pod Trebjesom nosi i najjaču simboliku u Nikšiću. Ona slavna imena Ljuba Čupića i Joke Baletić, sa prednje strane, otprilike najbolje upućuju o čemu se tu radi i kome je spomenik konkretno posvećen. Uspomeni na 32 revolucionara i rodoljuba - koje su Italijani u okupiranom Nikšiću strijeljali pod Trebjesom, tokom Drugog svjetskog rata.

Samo malo istorije, nećemo mnogo ni na ovaj praznični dan: u maju 1942. partizani su se povlačili iz Crne Gore. Uhvaćeni su, uglavnom prilikom pokušaja da okolinu grada napuste. Italijanske vlasti Nikšića su naredile da svi budu strijeljani... I svi su izvedeni 9. maja 1942, da budu pogubljeni sa južne strane Trebjese. Tada su i nastale one čuvene fotografije nasmijanog Ljuba Čupića pred strijeljanje.

Ono što se manje zna – je recimo, da je autor tih slavnih fotografija koje su obišle svijet bio jedan italijanski oficir. Koji će kasnije, nakon pada Musolinija, predvoditi čuvenu ,,Garibaldi“ diviziju i ratovati na strani partizana. Pa postati i general posljeratne italijanske vojske! Ali, to je tema za drugu priču.

Prvi spomenik pod Trebjesom bio je sagrađen na desetogodišnjicu od strijeljanja 32 partizana. Te 1952. na istom mjestu postavljena je kamena ploča, direktno u kamenu na podnožju brda. A potom je 1961. još jedan spomenik podignut, nedaleko odatle – 11 metara visoke betonske ,,ruke“, koje su se pružale ka nebu. I tu je trajao decenijama. Nažalost, fotografije nijesmo mogli naći.

Otprilike 1985. lokalne vlasti i boračke organizacije počele su realizovati ideju za izgradnju novog spomenika. Komisija je odlučila da projektant bude, opet lokalni – arhitekta Ljubo Vojvodić. Pa je konačno završen i otkriven – 17. septembra 1987. godine. Dakle, skoro mu je 37 godina. I već je dobrim dijelom ruiniran, na primjer veoma devastiran 2016. godine, o čemu su pisali i brojni mediji.

E taj Ljubomir Ljubo Vojvodić nam je posebno interesantan kao autor. Recimo, projektovao je i restoran ,,Plaža“ na Krupcu, još 1966. godine. Pa most na Zeti na Tunjevu, pa sredinom devedesetih i aneks zgrade Elektroprivede. I niz stambenih zgrada u Nikšiću i Herceg Novom. Ali poseban trag je ostavio radom na spomenicima palim borcima – na Grahovu, pa na Velimlju, Javorku, u Bjelopavlićima – i na Krscu, u Goliji.

Koliko je bio svestran arhitekta, svjedoči i to da je Ljubo rukovodio i projektom prethodne restauracije Muzeja kralja Nikole i Crkve Sv. Vasilija Ostroškog u našem gradu – 1980. godine. Pa je takođe projektovao i rekonstrukciju ,,Zahumlja“, pa još koji mjesec (ili sedmicu?) aktuelne zgrade TV Nikšić... Ali i više škola u seoskim područjima – naročito nakon zemljotresa 1979. godine.

A njegov Spomenik palim borcima pod Trebjesom u osnovi ima 32 ploče od tamnog kamena, sa imenima 32 strijeljana rodoljuba. Tu je i jedan natpis ,,Vašu hrabrost će potomci slaviti vjekovima“ – a ona originalna ploča, iz 1952. godine, je u neposrednoj blizini, iza spomenika, u stijeni Trebjese. Interesantno – na njoj se pominju imena 29, a na novijoj – 32 borca i revolucionara.

Sama simbolika prednje strane spomenika je jaka – sa onim krugovima unutar kojih je jedna petokraka. Pa sve to izgleda kao jedno novo cvjetanje, ali i jedan točak koji se okreće, kao jedna ,,revolucija u pokretu“... I poruka – da je ta velika žrtva strijeljane mladosti - postala samo zalog nekog novog rađanja i obnove.

I u taj spomenik, već grubo devastiran prije manje od deset godina, nedovoljno čuvan i održavan – stali su svi oni osmjesi mladosti poput Ljubove, koja se tom radošću branila pred okupatorom i streljačkim vodom. I taj osmijeh traje vječno – i ovog 13. jula.

cover photo: Spomenik palim borcima NOB-a pod Trebjesom (foto: forum.cdm.me)