Desetka za glib

Koliko je “čist” čovjek koji ostavlja gomilu smeća tik pored jezera gdje je došao da uživa? Kako on vidi stvari, šta on misli da je ispravno? Pitanja je bezbroj ali istina je jedna; ako ovog ljeta nastavimo da prljamo i zagadjujemo jezero nećemo se dugo rashlađivati u njemu.

Najveći pritisak je na plažu i branu, ali tamo gdje smo skriveni od pogleda drugih, tu smo najprimitivniji. Tu guramo pod tepih svoju prljavštinu nadodavajući samo još i još.

Ljubitelji Krupca vjerovatno znaju po slikama koje je mjesto na Krupcu u pitanju. Mjesto koje može čitavo ljeto da pruža hlad i osvježenje desetinama kupača. Jezero nikad nije bilo prljavije i zagađenije, tek je jun a već imamo dramatičnu sliku.

Dugo je do kraja ljeta,  hajde da organizujemo makar jednu akciju čišćenja. Hajmo da nas ne brine što oni bacaju jer uvijek možemo mi pokupiti.

Samo ne budite u zabludi da se nešto ovako mijenja u svijesti donosioca odluka i građana. Čak nećemo ni posramiti one koji bacaju smeće jer oni nemaju ni srama ni svijesti, ali hoćemo spasiti naše jezero i nas same koji idemo da se kupamo sa porodicama.

Zadatak je prost; maći što više otrova iz neposredne okoline i raditi to sve dok svi ne ukapiraju koliko rizikujemo dok radimo ovo prirodi, a opet od nje očekujemo puni servis, odmor i zdravlje.

Malo je mnogo, zar ne?!