Dječiji rođendani - Statusni simbol i patnja za roditelje

Svi mi koji smo u fazi da šaljemo djecu ili idemo na dječije rođendane imamo zajednički komentar: “U šta su se to dječiji rođendani pretvorili?”. Međutim, isti mi koji postavljamo to pitanje ne odlazimo dalje u razmatranje ovog pitanja već se povinujemo očigledno ustaljenom obrascu da se ispune mnogostruki uslovi da bi se proslavio djetetov najradosniji dan.

Trend, pomodarstvo, kič, šund, ustaljena norma, statusni simbol, sve su ovo epiteti koji se mogu korisiti danas kako bi se objasnila proslava i dječijih rođendana. Možda je i suvišna riječ - proslava, to više liči na organizovanje, i to najsličnije organizovanju vjenčanja. Dabome da možemo “krivca” tražiti na zapadu, često i u holivudskim rijalitijima gdje su proslave rođendana bogatunske djece bile upravo ovog tipa, hiperbolisane i često odsutne od onoga što stvarno treba da budu, dječija radost.

Ne tako davno i sami smo bili djeca. Ograničenošću finansijskim sredstvima dječiji rođendani su bili prave proslave, sa kokicama, sokom na razblaživanje, igrama, i to u kućnim uslovima. Opseg igara bio je ogroman, dječijoj sreći nikad kraja, a od poklona vrhunac su bili čokolada ili knjiga. Naravno da je bilo i drugačijih slučajeva, ali je ovo bila norma, i složićemo se (opet mi koji radimo suprotno) bilo je više dječije, bilo je normalnije i djeca nisu bila toliko statusno razdvojena

Trend koji je uspostavljen, na stari način proslave dječije radosti bi danas gledao kao na sramotu u najboljem slučaju. Zamislite da se danas pojavite na proslavi rođendana sa čokoladom? Šta se to desilo u našim glavam i društvu da čak i slavlje, radost, moraju prvo da ispune materijalnu formu nije baš poznato, ali očigledno da ima veze sa boljim uslovima života koji svakako svi imamo ali vrlo moguće i traumama post-ratnih godina kad smo i sami bili željni svega, pa sada pokušavamo to da nadomjestimo na sve moguće načine uključujući i ovaj. A svi se uhvatimo i pretrpavanjem i prećeranim kupovinama igračaka i ostalih gadžeta, a često se zabudali u vidu kupovine Ajfona i drugih stvari za odrasle.

A kako i koliko košta današnja proslava rođendana? U zavisnosti od uzrasta tu su pozivnice, animatori, muzika, dekoracija, hrana, piće, zakupi prostora, restorana, hotela, bazena, dres kod, pokloni (jako skupi), igraonice, vatrometi, prskalice i ta brojka i sa jedne i sa druge strane bude pozamašna, a pokloni se kreću od robe, igračaka do zlata i paruljina.

Ono što je problematično jeste da se sve vrste proslava na skoro isti način organizuju i one su pod oznakom moranja, jer je potpuno nevažno kakva vam je ekonomska situacija, a da proslavite rođendan na neki drugi način bili bi kivni na sebe, razočarani jer niste omogućili standard, a dobićete na kraju to jedno pitanje koje postavljate svake godine:” Šta ja to radim?”. U opšte neokapitalističkom, potrošačkom ludilu u kojem se slavi i Dan vještica, a Blek frajdej postaje gotovo praznik, način na koji odgajamo djecu i kroz primjer radosti i istinskog zadovoljstva koje treba da im predstavlja prosta ljubav, prijateljstvo i simbolični pokloni, negdje se gubimo kao racionalna i normalna bića. A ograničenja u pretjerivanju nema niti mu se nazire kraj.

cover photo: Pixabay