Portugal pokušava da zadrži mlade. A mi?

Iako Portugal na prvu može djelovati kao obećana zemlja, stvari nijesu tako crno-bijele. Prema nekim projekcijama oko 850 hiljada mladih između 15 i 39 godina živi van zemlje, a vlada to vidi kao problem. Zato će pokušati da novim prijedogom budžeta obrne smjer kretanja ljudi i privoli digitalne nomade da dođu i rade. 

Minimalna plata u Portugalu je 870 eura, dok je prosječna 1.640, što je jedna od najnižih u Evropi. Na drugoj strani, zbog ogromnog priliva stranaca koji dolaze da žive u Portugalu, a koji su dobre platežne moći, visina rente je otišla u nebo. Ako se spoji dva i dva jasno je zašto mladi biraju da svoju sreću potraže negdje drugdje. Nekako je taj scenario nama u Crnoj Gori poznat. 

Vlada planira da mladima da poreske olakšice kako bi ih zadržala, ali pitanje je da li će prijedlog budžeta proći parlament, a u krajnjem - da li će dati željene rezultate. Plus, biće potrebno oko 650 miliona eura. Međutim, ministarka mladih Margarida Balseiro Lopes, kaže:

“... iako mjere imaju visoku finansijsku cijenu, cijena po državu da ima najkvalifikovaniju generaciju ikada koja bježi, odlazi i emigrira, neuporedivo je veća od finansijske cijene mjera.”

Đe smo mi?

Ova priča je interesantna po nas jer se može postaviti pitanje: a šta to Crna Gora radi da zadrži mlade?

Svi mi znamo bar jednu osobu koja nije kod kuće. Ili vozi kamion u SAD na crno, ili je na brodu, ili nadniči po zemljama EU. Oni srećniji možda imaju neki posao u struci, što je svakako OK. Ali, recimo da većina ljudi, naročito mladih, koja je otišla iz Crne Gore, nije otišla zbog avanture, već u potrazi za boljim životom. 

Situacija u Crnoj Gori nije baš na zavidnom nivou, na mnogim poljima. Ali, hajde da pričamo o finansijskom. 

Cijena rente, baš kao u Portugalu, otišla je u nebo. Naročito ako govorimo o Podgorici, kojoj najveći broj Nikšićana gravitira. I cijene u Nikšiću su osjetno veće. Naročito ako govorimo o mladim bračnim parovima koji žele da se skuće. Ponekada je to jednostavno - nemoguća misija. Cijene osnovnih životnih namirnica rastu, uprkos trzajima Vlade da ograniči marže na određene proizvode. Plate rastu vještački, ali inflacija nas jede i tako se vrtimo u začaranom krugu makro i mikroekonomije koja se kroji daleko od očiju i bez pitanja javnosti. U svoj toj situaciji treba da računamo da će isti ti mladi, koji ne mogu priuštiti da kupe stan ili da plate sve račune mjesečno, raditi na natalitetu i na svijet donositi male Crnogorke i Crnogorce? Ovaj problem je višeslojan, a niko mu se ne obraća. Rupe na brodu koji tone krpimo selotejpom.

Na sve ovo treba dodati još jedno pitanje: šta ćemo kada i ako jednog dana Crna Gora zaista uđe u EU? Mladim Portugalcima je lako da se kreću, a zamislimo samo šta će se desiti sa našom omladinom ako nam Evropa jednog lijepog dana zaista otvori vrata. “Kud koji mili moji”, vjerovatno. 

Zato je možda vrijeme da se malo okrenemo mladima, onima koji ostaju i koji bi sjutra trebalo da vode ovu lijepu zemlju. Prije svega, potrebno im je stvoriti uslove da normalno u njoj žive i rade, zatim im pomoći da se stambeno obezbijede, a onda možemo pričati o politici, podjelama, imaginarnim 3D naseljima itd…

cover photo: Unsplash