UMJETNOST U IGRAMA

Naš Gojko Magovčević vam predstavlja novi serijal članaka na portalu Omladina, ,,Umjetnost u igrama" koji se bavi otkrivanjem umjetničkih segmenata gejming industrije

Igrice doživljavamo kao zanimaciju. Običan hobi za prolazak vremena i zabava za nas. Upali igricu, igraj dok ti ne dosadi ili dok ne odlučiš da radiš nešto drugo. Ali to nije ono što ih čini posebnim. One su toliko česte u životima mladih da kroz njih developeri šalju posebne poruke, iskazuju svoje umove i zaokupljaju naše. U ovom serijalu prikazujemo da igrice zapravo možemo da posmatramo kao umjetnički medijum i da oni koji rade na njima ulažu svoju kreativnost, genijalnost i trud da bi prikazali svoje umijeće i poslali konkretnu poruku igraču.

Šta svrstavamo u umjetnost jedne igre?

Umjetnost je jako širok pojam i asocira na nečiju kreativnost, nečiji pogled na svijet „izvan kutije“ i samu požrtvovanost za njihovo djelo. U igricama, klasičan fokus je na gejmpleju i grafici. Ali šta to čini umjetnost jedne igre?

Prvi aspekt može biti priča. Igrica prikazuje svoju priču, psihologiju karaktera, emocionalnu inteligenciju likova i same emocije koje ona izaziva u nama. Priče igrica takođe se ugledaju na realne umjetničke stavove i principe književnih djela, filmova i serija i prikazuju nam nešto što je okvirno zabavno, ali i emocionalno, psihološki duboko ili šokantno.

Imamo i aspekt atmosfere. Atmosfera igrice definiše ton i čini igricu življom, pružajući osjećaj pripadanja ili, nasuprot tome, nepripadanja. Ona može da bude mračna, tamna ili na konstantnoj ivici neizvjesnosti, zbog nevidljivog i nepoznatog. Takođe može da bude i živahna, raskošna i prikazana kroz vrijeme, što čini da se osjećamo kao da smo u nekom gradu, a ne u igrici.

Imamo aspekt muzike. Muzika u igricama je godinama bila bitan element koji je postavljao ton neke igre kroz vesele tonove, mračnu i misterioznu muziku, zvučne efekte koji su ikonični ili neka djela koja su komponovana na emocionalnom nivou i dodaju značaj nekom bitnom momentu u priči. Ona ima toliko žanrova i koristi, a ponekad je čak toliko prepoznatljiva da se asocira sa samim igricama i njihovim likovima i urezuje se u pamćenje kao djelo vrijedno pažnje.

Takođe, gledajući širu sliku, možemo se zapitati: da li gejmplej može biti umjetnost kroz pokrete, složene mehanike, zagonetke i razne druge mehanike koje su pametno osmišljene da prikažu nivoe interaktivnosti između igrača i koda? Da li je grafika tu da umjetnički izrazi ambijent, mape i likove kroz ultrarealističnost ili pikselizovan stil?

Sve ono što nas zaokuplja, što prikazuje imaginaciju i viziju drugog, njegove stavove i poruke koje nam šalje, kao i sve ono što nas emocionalno dodiruje, svrstavamo u umjetnost jedne igre.

Koji je naš cilj?

Naš cilj jeste da prikažemo mladima da igrice, koje se često svrstavaju u loše uzore mladima i njihovim umovima i hobijima, zapravo mogu biti i sredstvo komunikacije umjetnika sa svim igračima, način ispoljavanja ideja mladih kroz njihove predloge i projekte igara, kao i glas koji nas spaja kao mlade i pokazuje da umjetnost zapravo nema zvaničnih granica i da može biti ono što mi zamislimo i kreiramo.

One su prvobitno stvorene kao sredstvo zabave, ali su razvojem kompjutera i programskih jezika programeri, grafički dizajneri, kompozitori, tekstopisci i ostali članovi timova dobili priliku da prikažu ideje koje ranije nijesu mogli da izraze na isti način kao reditelji, autori, slikari, vajari i plesači. Tako pokazuju svoje ideje i perspektive kroz široko dostupan sadržaj.

Kroz ove članke trudićemo se da prikažemo detaljne aspekte ovih stavova i ideja na pozitivan način, kako bismo podstakli druge da probaju neku od igrica i sami dožive takvo iskustvo. Naši članci namijenjeni su svim uzrastima, ali je njihov fokus na glasu mladih i onih na koje video-igre najviše utiču.

Serijal će pokrivati igrice kroz analize njihovih elemenata, na način na koji bismo analizirali bilo koje drugo umjetničko djelo, bez dodatnog zadržavanja na tehničkim detaljima.