Dražen - Film i više od toga

Ne možemo govoriti o filmu bez subjektivnosti.

Svako sjećanje na velikog Dražena za većinu nas budi specijalne emocije. E sad, zaista čudno je to, kako odlazak velike legende kava je on, u momentu kad se i velika zemlja koja ga se sjećala rušila nije ostavilo gorak utisak bilo kome kome ko ga sjeća kao sportiste i čovjeka. Za nove klince ovaj film će biti romantičarsko sjećanje na jedno divno vrijeme i na početak groznog vremena koje je protutnjalo direktno kroz nas.

Dražen je u svim tim sječanjima tačka svjetlosti. Za starije, Dražen je sjećanje koje ne blijedi, za mlade ljude van Hrvatske sportski pokazatelj njegove veličine, a za mlade Hrvate jedan od simbola njihove državnosti, i kad se sve to sklopi dobija se potpuna slika jednog čovjeka u jednom vremenu, a da se niko ne nalazi uvrijeđen. Jer ta njegova korelacija šta je bio, i šta je mogao biti te šta je predstavljao i šta je tek mogao predstavljati se prepoznaje u mnogim segmentima, i često je epitet u svim tim segmentima epitet - najbolji.

FIlm je koncizan, sa dobrim scenarijem, sa dobrim kastingom koji je sjajno iznio sve uloge i novom hrvatskom glumačkom zvijezdom, Domagojem Nižićem. Muziku je radio Hrvoje Prskalo i Džejms Peri, koja odlično prati dramaturgiju, a naslovnu numeru pravio je i Mile Kekin koji glumi Draženovog trenera, Novosela. Mile je već dokazani glumac, ali najgori aspekt filma ako moramo izdvojiti jeste njegova maska koju nosi, tj. ta perika koja je neprirodna da se vidi iz aviona.

Svi aspekti Draženovog života su pokriveni i ta priča teče fluidno a i često imamo ono najvažnije - u svim tim momentima mi vidimo emociju. Ljubo Zdjelarevič koji je producent i jedan od režisera uz Danila Šerbedžiju imao je dobru viziju u glavi: šta ipak pored hiperprodukcije može ponuditi gledaocima a da ne bude predugo i opterećujuće, a opet da iznese i priču i emociju i da naučimo nešto. A naučimo svakako, i to o emociji najviše. O Draženovoj djevojci Renati, kasnije i drugoj djevojci Klari sa kojom je bio u kolima kada je izgubio život. Renatu i Klaru gume Romina Tonković i Viktoria Hauer, Dragan Mićanović Draženovog oca, Zrinka Cvitešić Biserku Petrović itd...

Snimalo se na izvornim lokacijama u Šibeniku što daje posebnu draž, a ono što je odlično jeste da je NBA omogućio korišćenje svih logotipa timova i tu imamo originalno prenesenu atmosferu što je ogroman plus u cijelom projektu. Film su podržali Hrvatski audiovizualni centar (HAVC), HRT, Hrvatski olimpijski odbor, Slovenski filmski centar, Filmski centar Srbije, što dovoljno govori o važnosti i značaju Draženovog imena i dan-danas na prostoru bivše Jugoslavije. Film o Draženu ne bi bio film da se ne pusti suza a to je na kraju ovog projekta gotovo neizbježno...

Dodatna sekvenca na odjavnoj špici je da se pojavljuju draženovi saigrači iz NBA, kao i treneri iz mladosti, te Vlade Divac. U filmu u retrospekcijama imamo i originalne snimke koji se dobro uklapaju u narativ, pa se ni sa tim ne pretjeruje. Sve u svemu pun pogodak od ovog filma koji će se dugo gledati kao još jedan trag o velikanu Draženu.

cover photo: prtsc