Kasandra je u kući!

Fenomeni popularne kulture su beskrajni. Često se vraćamo prethodnim decenijama, ali one su toliko koloritne i nude sa ove vremenske distance dovoljno prostora da se o njima razgovara, prisjeća i piše. O mnogima sa smiješkom, što pokazuje i talas telenovela koje su zahvatile region tokom devedesetih.

Pored turbofolka kao nove estetike za mlade, eurodance-a za mase, dizelaša, za starije se desila anestezija, bijeg u vidu španskih telenovela, siromašne produkcije ali obimnog broja epizoda. Ova imena su nam se mnogima urezala kao kolektivno sjećanje i pored imena kakve su “I bogati plaču”, "Divlja ruža", "Ljovisna", glavna referentna tačka je "Kasandra". Venecuelanska tv novela koju je u naše domove donijela RTS 1997. godine.

Sve i da se potrudi čovjek, malo je naporno ovdje govoriti o sinopsisu radnji. Ali sa psihološke tačke gledišta uvijek je tu borba dobra i zla, svijetle budućnosti, tvista da su siromašniji sretniji od bogatih, patnja, intrige, ljubavi sve su penicilin koji vam u hiljade epizoda svakog dana daje dozu iščekivanja i ima efekat placeba. Hiljade ljudi zatvorenih kućama sudjelovalo je u sudbini Kasandre i njene borbe za moralne i etičke standarde u latino svijetu. Taj bijeg ljudi sa Kasandrom naravno ima ogromnog uticaja zbog socio-ekonomskog stanja u kojoj se nalazila SR Jugoslavija. Plodno tlo je napravljeno za sve što će i kasnije doći u vidu indijskih serija i nastavka latino serija koje su preplavile programe po istom ključu.

Međutim, da ovakav tv format odgovara u mnogim djelovima svijeta pokazuje da je Kasandra postavila Ginisov rekord po najvećem broju država u kojima se prikazivala neka serija sa španskog govornog područja.

Taj broj izbosi 128!

Koliko je serija bila popularna pokazuje i to da Koraimu Tores, koja je glumila Kasandru, obožavaoc nije umalo ubio tokom promocije u Bosni, da bi je lišio svih patnji. U Indoneziji je Vlada saopštila da je nedopustivo da se zbog Kasandre ne ide na posao. Euforija je dostigla vrhunac kada su Koraima i Enri Soto koji glumi Randua posjetili Srbiju, Bosnu, Bugarsku i mnoge zemlje po svijetu. Kada je Kasandra lažno optužena za ubistvo, građanska inicijativa u Kučevu je poslala pismo venecuelanskoj vladi i predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću u kojem su zahtjevali da se Kasandra oslobodi optužbi. I jedan naš sugrađanin je pucao pištoljem u Kasandru, tj. televizor jer mu je remetila popodnevni san, pa je i to ušlo u našu urbanu legendu.

Sve u svemu glad za ovakvim vrstama sadržaja je, kako rekosmo, nastavila, ali kako se vrijeme mijenjalo i rijalitiji uzimali primat u “zavirivanju u tuđe živote” tako se i ova vrsta telenovela preselila u prošlost uz sporadične bljeske koje nisu ni primaći staroj slavi.

Gorkoslatki, često iritantni osjećaj nas i dalje prati kada se sjetimo ove pomame i ovog perioda. Međutim, on je bio tu i vidimo da je bio jako ozbiljan. Televizije su po principu za malo para - puno muzike došli do zlatne koke, a princip hleba i igara ostao je glavni motiv balkanskih televizija po čijem šablonu i dalje funkcionišu uz krilaticu mnogih da zaglupljuju konzumente.