Kome treba elitna umjetnost? Evo jedna bolja ideja

Kultura koja ne smara - Kako je PIROUETTE priča okupila mlade koji mijenjaju stvari

Hajde samo na čas da zaboravimo dosadne govore, poluprazne sale i kulturni elitizam. Nego bez foliranja, bez šupljih priča - samo mladi koji stvarno imaju damar nešto da promijene. I okupljanje kreativaca iz regiona i Evrope, kroz performans, glumu, ples, muziku, film - i što da ne, kreativni haos

Ozbiljno, koliko puta su vam, gdje god da živite, na vrh glave bile sve one vijesti o, recimo, izložbama ili o pozorištu - jer vam sve to liči na rabotu nekakvih elitnih krugova? Sa sve pompeznim govorima i nekakvim velikim riječima na otvaranju, uvijek istim ljudima u prvim redovima...?

Koliko puta ste, recimo, na šalteru dobili informaciju da karata za predstavu, ili projekciju - nema - pa se ispostavi da na kraju sala bude poluprazna, jer dobar dio tih kojima su ulaznice podijeljene na kraju ni ne dođu?

E sad, nije namjera ovdje da se nešto mrači... Nego, eto, kad čujete od nekog, pogotovo nekog mladog, da se na riječ ,,umjetnost“ prišti - jer je asocijacija na nešto formalno, zatvoreno u elitnim, ozbiljnim krugovima ili institucijama - onda tu ima pokrića. Nije da nema.

Samo što, vjerujte, umjetnost stvarno može da bude sjajan alat za promjene u društvu. I da iz galerija i pozorišta izađe - pa da se stvarno ,,spusti“ među ljude. Da vam bude i zabavna i nepredvidiva i bliska. I, ono, iskrena. Koliko god imali godina. Pogotovo ako ste mladi i kreativni. Pa i da vam to ,,kreativnost“ ne zvuči kao nešto apstraktno i mjerljivo ocjenom u učionici. Nego nešto što stvarno osjećate i živite, tu, doma, u svojoj ulici, u gradu.

Tu negdje dolazimo do ,,PIROUETTE“ programa. Iskulirajte za čas i ovo ,,program“, na vrh glave vam je priča o projektima i programima. Otprilike, to vam dođe više kao jedna međunarodna inicijativa - da se mladi, umjetnici i ljudi iz omladinskih organizacija uvežu - i da pokažu, da sve ovo o čemu smo gore pričali jeste izvodljivo. Doći ćemo brzo do toga, kako oni svi okupljeni oko te ideje, to planiraju i postižu.

Uglavnom, ideja je da se svi ti učesnici, iz raznih zemalja (što Evropska unija, što naše zemlje Balkana koje još nijesu u EU) - uvežu kroz razmjene, performanse, neke treninge, radionice. Jedna od poruka, na primjer, im je to da kreativnost nikako nije nešto što služi samo za ,,pravljenje umjetnosti“. Nego da se svi ti ljudi pokrenu, da počnu da dijele i razgovaraju o stvarima koje ih se direktno tiču. Svakog dana, u generaciji, u porodici, u kvartu, u gradu. Pa da se svi oni kroz ples, kroz teatar, muziku, pokret, video, performans ili razne druge kreativne forme (sve to vam spada u ono: ,,performativne umjetnosti“) - uvežu. I da odatle iskažu drugima nešto sebi važno. Ili sami nauče nešto o sebi. Sve to, recimo, kroz pitanja identiteta, položaja mladih, mentalnog zdravlja mladih, ili diskriminacije koju primjećuju na svakom koraku, ili nejednakosti u društvu, ili ekologiji... Dakle, sve ono što interesuje ili tišti ili raduje neku kreativnu mladu osobu.

E sad, opet vam je preko glave priče o radionicama, programima, edukacijama. Zato i sva ova priča o ,,PIROUETTE“. Oni su to osmislili malo drugačije od klasičnih omladinskih projekata (evo, nećemo više o projektima, ozbiljno). Prvo, što je potpuno različita i jedinstvena atmosfera u kojoj svi ti mladi ljudi dijele i stvaraju nešto za sebe i druge. Drugo, što ovo nikako nije neka priča u stilu ,,sad ćemo mi da fino sjedimo i slušamo neka predavanja i neko će nešto pametno da nam kaže“. Ma kakvi! 

 

Ovo vam je već priča iz iskustva, dijeljenja svega toga iz jedne od sjajnih prethodnih faza ,,PIROUETTE“ priče, prošle godine u Dablinu. Dakle, glavni grad Irske - i gomila mladih ljudi iz različitih sredina i zemalja, sa potpuno različitim iskustvima, pogotovo u kreativnosti - koji kroz zajednički rad uspiju da pronađu zajednički jezik. I da dobiju neko važno iskustvo, da nauče nešto za sebe. 

Za ,,PIROUETTE“ priču je posebno važan jedan momenat mladih umjetnika koji su dugo ostajali i ostaju po strani i ispod radara kulturne scene. Prosto, iz raznih razloga - nijesu dobili priliku da kažu ono što im je bitno, da pokažu da vrijede. E, u okviru ovih zajedničkih poduhvata, vrhunska stvar je što stvarno naučiš i osjetiš - da svačiji glas i kreacija vrijedi jednako. Da su vrijedni i prostora i vidljivosti. Vjerujte, nije uopšte neka šuplja priča - može. U nekoliko dana provedenih sa njima shvatite da može.

Prvi ,,PIROUETTE“ krug kompletiran je 2022. i 2023. godine. Formula je jasna: okupiš, osnažiš, ohrabriš mlade da pokrenu stvari oko sebe. Uz osjećaj zajedništva - da su dio nečeg veće. Pa nikako da vam bude čudo, to što je do sada u okviru ,,PIROUETTE“ okupljena već jaka regionalna mreža - umjetnika, organizacija mladih, omladinskih radnika. I nikako, nikako da vam bude čudno - to što ćete u okviru njihovih programa prepoznati, recimo, neke mlade crnogorske glumce već afirmisane u pozorištu, ili naše hip-hop muzičare, ili slikare, ili autore filmova, ili... Ono, face iz svog grada, za koje ste već uvjereni da nešto dobro stvaraju i da iskreno i dobro misle.

E, tu dolazimo do tog momenta - da ,,PIROUETTE“ stvarno ne djeluje kao ,,još jedan EU projekat“. Nego nešto mnogo vrednije - kao zajednica mladih ljudi koji stvaraju i sebi i svom društvu dobro misle i dobrom se nadaju. I spremni su da svoju kreativnost ulože u to. Vjerujte, ono ,,umjetnost“ ne znači i ništa više i ništa manje od toga. Pogotovo kad čujete ono ,,performativna umjetnost“.

Pa je ,,PIROUETTE“ priča, otprilike od januara prošle godine, ušla u drugu fazu - sa geslom ,,Global to Local“. Cijela priča krenula iz organizacija koje već godinama rade sa mladima kroz kulturu. Recimo, od mostarskog ,,LDA“; oni tu umnogome koordinišu i partnerstva i veliki dio aktivnosti. Pa su kroz različite faze projekte uključene - organizacije iz naše zemlje, naravno iz BiH, pa Srbije, iz Njemačke, sa Kosova i iz Republike Irske. Uz to, i kulturne organizacije iz regiona i EU, koje rade u oblasti kulture, ili edukacije mladih. Pa su i sve te ,,PIROUETTE“ aktivnosti - održavane u Mostaru, pa u Nikšiću, u Dablinu, u Prištini, a planiran je i Berlin. 

I uvijek i vrlo važno, ne može se dovoljno ponavljati kad je ova priča u pitanju: sa fokusom na mlade kreativce koji imaju ili su imali manje šansi da budu vidljivi. Na umjetnike koji često ostanu van glavnih kulturnih tokova. Pa sve to, u okviru ,,PIROUETTE“, spaja i umjetnost i rad sa mladima i aktivizam. 

Najbolje od svega - što je ovo platforma za dugoročnu saradnju. Za kreativne eksperimente i povezivanje mladih. Što u regionu, što u Evropi. Mnogo kul. I uvijek u osnovi svega ideja: da pozorište, ples, performans, muzika, vizuelni izrazi i još mnogi drugi oblici kreativnog rada (ukratko, opet: performativne umjetnosti) – stvarno mogu biti mnogo više od ,,kulturnog sadržaja“. Ono, koga briga za to, to je materijal za popunjavanje minuta u vijestima.  Nego, stvarno bitno: ne mogu postati alat za povezivanje ljudi, za otvaranje važnih društvenih tema i za uključivanje mladih u zajednicu.

Pa kad sve to prođete, stvarno se uvjerite: da mladi nijesu, da nikako ne mogu biti, samo publika ili pasivni posmatrači društvenih procesa. Već stvarno potencijalni pokretači promjena. A kroz kreativni rad, međunarodne razmjene i zajedničke umjetničke akcije, ,,PIROUETTE“ je pokušaj da se razvije osjećaj globalnog građanstva, jednako kao i empatija i odgovornost prema svojoj zajednici - jednako kao i sebi.

E sad, ,,PIROUETTE“ se oslanja na metode neformalnog obrazovanja. A to vam znači da fokus nije na klasičnim predavanjima i teoriji, na vrh glave nam je to po učionicama. Već na praktičnom radu, na interakciji, učenju iz iskustva i saradnji među učesnicima. E, zato sve te radionice, performansi, taj grupni rad i sva ta međunarodna putovanja. Pa mladi razvijaju i vještine komunikacije i timskog rada, pa organizacije događaja, javnog nastupa i kreativnog izražavanja. Nije šuplja, mi vidjeli na licu mjesta!

Posebno je zanimljivo što projekat sve te velike globalne teme pokušava da približi lokalnim zajednicama. Klimatske promjene, migracije, diskriminacija, kulturni identitet, rodna ravnopravnost... Pa postkonfliktna društva i društvena nejednakost, nijesu predstavljeni kao apstraktni problemi „negdje tamo“. Već kao pitanja koja direktno utiču na svakodnevni život mladih. Jednako kod nas u regionu, nebitno, u Nikšiću, Mostaru, Beogradu, Peći - kao u Dablinu. O, ne biste vjerovali, kako svi oni u toj naprednoj i bogatoj Irskoj, recimo u nekom predgrađu milionskog Dablina, na isti način žive, proživljavaju, raduju se, suočavaju sa istim problemima, kao mi ovamo. 

I sve to je, vjerujte, pogotovo bitno kod nas. Lako je da to shvati neko u Njemačkoj, gdje se već godinama razvijaju strategije građanskog obrazovanja - a kod nas, gdje je takvo nešto tek u povoju (alo, koliko uopšte znamo - šta je to građansko obrazovanje?) - priča poput ,,PIROUETTE“ dođe super, da popuni te bitne praznine. Sve kroz druženje, upoznavanje, putovanje, dijeljenje iskustva. Učiš a zabavljaš se, najjače.

A svi sa sopstvenim problemima i izazovima. Ekipi iz Bosne i Hercegovine su, recimo, posebno važni izazovi obrazovnog sistema, društvene podjele i potreba za većim uključivanjem mladih u procese pomirenja i razvoja zajednice. Mladi sa Kosova ističu značaj umjetnosti kao prostora iscjeljenja i društvene regeneracije u jednom postkonfliktnom društvu. Kada je riječ o Srbiji, govori se o manjku kreativnog pristupa u formalnom obrazovanju... A naša ekipa iz Crne Gore? Pa, oni su recimo istakli nizak nivo svijesti o značaju globalnog obrazovanja - uprkos svim pričama o evropskim integracijama i reformama obrazovanja.

Ovaj drugi ,,PIROUETTE“ krug traje dvije godine; važno finale, kao treće velike međunarodne aktivnosti, dobiće omladinskom razmjenom u Berlinu. Pa će učesnici iz svih onih zemalja koje smo pominjali da zajedno kreiraju jedan završni, zajednički umjetnički rad ili performans - a sve sa nekim društvenim problemom, zajedničkim i globalnim, kao temom. O svemu tome konkretno uskoro već čitate - i praštajte na ovako dugom tekstu! A gomila fotografija, sa prethodnih ,,PIROUETTE“ okupljanja i susreta, vam već može biti dovoljan razlog, da svu ovu priču preletite.