Crnogorski dar svijetu: Nikola Pejović, muzički producent

Da li ste znali da među nama živi momak čija muzika je dospjela na prvo mjesto Bilbordove top liste, a da je ista ta muzika doživjela i platinumski tiraž? Da, i to je moguće iz male Crne Gore, jer naša omladina je svjetsko blago! Primjer za to je Nikola Pejović, koji je još kao maloljetnik doživio planetarnu slavu sarađujujući sa treperom YoungBoy-em. Nikola i dan-danas radi sa najvećim muzičkim imenima, a za Omladinu govori o kreativnom procesu, zašto mu je hevi metal bitan, kao i kuvanju.

Nikola, nismo neko vrijeme pričali, tačnije od uspjeha sa Youngboya i Bilboard liste. Šta se muzički dešavalo od tada kod tebe?

Uzevši u obzir to da sam u momentu našeg prethodnog razgovora bio malo veće dijete nego sad, ono što je neminovno je da je uslijedilo sazrijevanje u muzičkom smislu. Korak koji je uslijedio jeste bila moja odluka da svoje dosadašnje, ali i buduće iskustvo na polju muzičke produkcije obogatim i upotpunim formalnim obrazovanjem. Upisavši fakultet susreo sam se sa nekim novim izazovima, novim zvukovima i novim tehnikama. Kada je riječ o opipljivijim dostignućima, uslijedile su nekolike platinaste i zlatne plakete na američkoj sceni, te mnoštvo saradnji, kako sa stranim tako i sa domaćim izvođačima.

Kad pričamo o tom uspjehu zadao si domaći zadatak svima. Ajde da ponovo kažeš kako je tekao taj put uspjeha?

Iako je naizgled bilo nemoguće da jedan klinac iz Podgorice pravi muziku za najveće američke repere, dokazao sam da autentičan zvuk probija sve barijere. Iskrenost svog zvuka i prednost istom, smatram glavnim akterima prvog poglavlja svoje životne priče. Iskoristivši gitaru kao glavno izražajno sredstvo, uspio sam ispričati ono što riječima nisam umio. Ton gitare je ispričao priču najautentičnijeg mene, priču koja mnoge nije ostavila ravnodušnim. Uticaj žanrova koji su još od ranog djetinjstva oblikovali moj muzički izraz, prvenstveno bluza i hevi metala, izrodio je novi talas koji sam ponosno predvodio.

I ti i muzika iz Crne Gore ste dio svjetske muzičke ponude. Koliko ta globalizacija tržišta pomaže autorima, a koliko odmaže zbog hiperprodukcije?

Moderni svijet ne poznaje pojam neshvaćenog autora. Glavna prednost globalizacije je upravo mogućnost plasiranja sopstvenih ideja u "bijeli svijet", čak i iz malog, improvizovanog kućnog studija. Ta lakoća stvaranja sa sobom povlači i neke loše osobine, poput hiperprodukcije. S jedne strane, svima je pružena mogućnost umjetničkog izraza, a s druge strane, baš svima je pružena mogućnost umjetničkog izraza. Stoga je nerealno od tih "svih" očekivati izraz umjetničkog genija, što ne znači da oni ne hodaju među nama. Uprkos tome, smatram da se kvalitet jednog stvaraoca i u moru drugih može prepoznati i izdvojiti.

Kako teče tvoje stvaranje traka, čime se vodiš, naročito kada radiš za druge? Koliko moraš da poznaješ senzitiv autora i on tvoj?

Iskustvo me je naučilo da je stvaranje muzike za druge gubljenje vremena, jer na kraju dana "the audience comes last". Stvaranje muzike sa određenom namjerom automatski anulira njeno magijsko dejstvo, osim ako je riječ o primjenjenoj muzici poput komponovanja muzike za film. Moj glavni stvaralacki cilj jeste da ishodom iznenadim samog sebe, da se poput djeteta izgubim u procesu stvaranja i, najbitnije, da budem zadovoljan onim što je kroz taj kreativni proces nastalo. U modernom studiju je situacija ipak malo drugačija. Moderne sesije uglavnom ne podrazumijevaju stvaranje matrica na licu mjesta. Prilagođavanje i odabir već postojećih matrica u skladu sa autorovim idejama je već odavno uzelo maha u popularnoj muzici. Naravno, ovdje nije riječ o načelu, pa je samim tim odstupanje od istog i više nego poželjno. Veoma je bitno da i pored profesionalnog, sa autorom izgradimo i snažan međuljudski odnos koji će biti ključ pri realizaciji zajedničkih ciljeva.

Muzika se sa tehnloškog aspekta mijenja, tu je i upliv AI, ali koliko misliš takođe da se ona reprodukuje? Imamo dosta upliva retro zvuka…

Retro je uvijek u modi. Ako krenemo da analiziramo semplove modernog hip hop-a, možemo prepoznati i uticaj epoha klasicizma i romantizma, ma koliko god to suludo zvučalo. Svi mi stvaramo pod uticajem iskustava, i ne možemo uvijek znati šta je iz nas iznjedrilo upravo tu melodiju. Iskustva se vezuju za prošlost, a prošlost za retro. Muzika je zapravo kruženje svega onog što smo ranije već čuli, uz dodatak onog što smo čuli, a da toga nismo ni svjesni - tako nastaje inovacija.

Reci mi pored muzike šta te još interesuje i čemu si posvećen?

Lakše bi bilo nabrojati ono što me ne interesuje. Prvenstveno sam posvećen sebi i sebi dragim ljudima. Ono što me u poslednje vrijeme naročito interesuje je kulinarstvo. Nisam neki "stručnjak", ali budi onu dječiju znatiželju u meni i daje mi podlogu da se na kreativan način izrazim (pod uslovom da se ne otrujem). Putovanja i spoznaja novih kultura, ukusa i mirisa su takođe nešto čemu pridajem veliki značaj, smatrajući to, između ostalog i osnovom svoje inspiracije.