Đulija Kardović: Stvarne promjene ne dolaze od ,,onih sa vrha“

Ovo je dokaz za svakog skeptika, sumnjičavca ili ,,nevjernog Tomu“, koji na pomen aktivizma ili društveno korisnog rada i volonterisanja reaguje nepovjerenjem, ili počne priču o ko zna kakvim interesima i benefitima – koliko nijesu u pravu. Izvolite, samo nađite ,,falinku“ onom što radi Đulija Kardović.

Za Đuliju odlično znaju i čuli su o njoj i onom što čini u njenim Rožajama. Vakat je i vrijedi, da za ono što čini, što je svakodnevno motiviše i vodi ka akciji, čuje Crna Gora.

Samo u posljednjih nekoliko dana – pisala je o djeci jedne porodice Seferović, kojima je u akciji sa stalnim saradnicima i prijateljima organizacije ,,EkoGard“ pomogla da renoviraju dom – i koja su, konačno sa šansom da normalno žive, počela da uče, čitaju, ostvarila napredak. Pa o akciji čišćenja i cijeloj velikoj prikolici punoj sakupljenog smeća, kod Honsića...

Đulija Kardović u posljednjim mjesecima već dobija satisfakciju, spram konkretnih rezultata akcija koje su ona i njeni saradnici u Rožajama napravili u posljednjih pola decenije. A to je, prije svega – sve veća podrška, razumijevanje sugrađana, ali i spremnost da se pomogne, zajednički učestvuje... Pri tome, ova ekipa prije svega počiva na vrijednostima volonterizma i aktivizma! Njihova imena nećete naći na aplikacijama projekata, ,,državnim jaslama“...

Sa Đulijom smo razgovarali o tome šta je motiviše, konkretnim idejama i akcijama, na koji način je ovakav vid angažovanosti u posljednjim godinama mijenjao i šta je naučila iz svega toga. U nadi, da će Crnogorci spram njenog primjera pokazati makar više razumijevanja za aktivizam, ako ne i spremnosti, da se u akcije uključe.

OMLADINA: Šta je najbolja stvar koju dobiješ od aktivizma - nebitno, svaki dan ili neka konkretna situacija koja te učinila najviše sretnom?

ĐULIJA: Aktivizam je za mene postao način života jer mi pruža osjećaj svrhe i ispunjenja. Kroz sudjelovanje u društvenim akcijama, bilo da je riječ o humanitarnim projektima ili ekološkom aktivizmu, najvrednija nagrada je spoznaja da sam dio promjene koja svijet čini boljim mjestom – a to je neprocjenjivo.

Priroda nas uvijek nagradi, bilo kroz osjećaj zadovoljstva dok boravimo u nekom njenom kutku koji smo spasili od devastiranja ili kroz unutarnji mir koji osjećamo znajući da smo doprinijeli njenom očuvanju. Oni koji nisu uključeni u aktivizam teško mogu razumjeti taj osjećaj ispunjenja. Sreća proizlazi iz spoznaje da sam imala privilegiju i priliku učiniti nešto korisno za planetu, što mi uvijek pruža duboko ispunjenje.

OMLADINA: Koliko dugo se u tebi „kuvalo" da uđeš u prve aktivističke akcije? Kako je izgledao taj početak?

ĐULIJA: Oduvijek sam imala naviku da samoinicijativno čistim mjesta na kojima sam provodila vrijeme, želeći da održim urednost i red. Kako su problemi sa otpadom vremenom postajali sve veći i veći, počela sam javno da skrećem pažnju na njih svakodnevno.

U međuvremenu, jedan od prijatelja pokrenuo je Facebook stranicu ,,Očistimo Rožaje“ i pozvao me da se pridružim inicijativi. To je bio trenutak kada je započela moja ozbiljna ,,borba sa vjetrenjačama“. Nakon četiri godine aktivnog rada na ovoj stranici, shvatila sam da mogu učiniti još više i tako smo osnovali nevladinu organizaciju ,,EkoGard“, na kojoj trenutno radimo sa velikom posvećenošću i ozbiljnošću.

OMLADINA: Možeš li izdvojiti jednu akciju na koju si najviše ponosna?

ĐULIJA: Pored ekoloških aktivnosti, aktivno se bavim i humanitarnim radom. Jedna od prvih humanitarnih akcija na koju sam najponosnija bila je izgradnja doma za samohranu majku i njenu dvogodišnju kćerku. Ova priča započela je na vrlo tužan način, ali zahvaljujući naporima, osiguran je krov nad glavom i stabilna materijalna primanja za ovu porodicu.

Iako sam učestvovala u brojnim sličnim humanitarnim akcijama, ova će za mene uvijek imati poseban emotivni značaj.

OMLADINA: Sa iskustvom već velikog broja akcija koje ste odradili - šta bi odabrala kao najbitniju lekciju, nešto što je promijenilo da o tome razmišljaš svaki dan?

ĐULIJA: Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila kroz dosadašnji rad je moć zajedničkog djelovanja. Iako sam dugo vremena radila sama, pravi preokret se desio kada mi se pridružio moj prijatelj Senad Pepić. Zajedno smo sproveli niz nevjerovatnih akcija, što mi je pokazalo da se bolji rezultati postižu kada se slične energije udruže.

Još jedna ključna lekcija je empatija i razumijevanje, posebno kroz humanitarni rad. Svaki susret s različitim ljudima nosi svoju priču, i važno je pristupiti im s razumijevanjem i bez osuđivanja. Kroz te priče, naučila sam da cijenim ono što imam i da svakodnevno budem zahvalna Bogu na tome. Ove spoznaje mijenjaju moj pogled na svijet i podsjećaju me na bitnost solidarnosti i zahvalnosti svaki dan.

OMLADINA: Kakve su reakcije na ono što radite u Rožajama, među ljudima koji akcije posmataju sa strane? Kako je tekao taj proces?

ĐULIJA: Na početku, kao i kod svakog bunta, reakcije nisu bile odmah pozitivne. U Rožajama ljudi često biraju liniju manjeg otpora, pa su neki isprva reagovali pesimistično, govoreći da je uzalud sve što radim. Bilo je trenutaka kada sam se suočavala s negativnim komentarima, ali to me nije obeshrabrilo. Upornost je dala rezultate.

Danas, situacija je potpuno drugačija. Imam punu podršku sugrađana, koji mi svakodnevno šalju pozitivne poruke i iskazuju podršku. Ljudi su počeli da vjeruju u ono što radim i srećna sam što mogu da napravim makar jedan pozitivan korak za moj grad i bolju budućnost. Proces je bio izazovan, ali sada je postao inspiracija za mnoge u zajednici.

OMLADINA: Kakve su predrasude sa kojim se suočavaš, i ti lično i vi kao organizacija? Sa kakvim se stereotipima vezanim za aktiviste generalno ili pojedince u aktivističkim pokretima suočila?

ĐULIJA: Mnogi ljudi imaju teškoće da vjeruju u stvarne promjene i pogrešno očekuju da promjene dolaze od ,,onih sa vrha“. Takođe, postoji pogrešna percepcija da su aktivisti protivnici vlasti, dok je naša stvarna namjera samo da ostvarimo svoja prava prema Ustavu i unaprijedimo zajednicu.

Kao aktivisti, često se suočavamo sa stereotipima koji nas prikazuju kao idealiste i utopiste ili kao nekoga ko se protivi sistemu. U stvarnosti, naš cilj je da doprinosimo pozitivnim promjenama i stvaramo bolje uslove za sve. Razbijanje ovih predrasuda je dugotrajan proces, ali uz stalnu posvećenost i transparentnost, počinju se mijenjati stavovi i razumijevanje.

OMLADINA: Budući da su vam akcije vrlo raznovrsne - da moraš da izabereš jednu jedinu temu vezanu za aktivizam, kojom bi se bavila u narednih godinu ili pet, šta bi izabrala?

ĐULIJA: Za početak, jako je teško biti orijentisan na vise strana aktivizma, slažem se da se čovjek treba fokusirati na odredjenu temu da bi rezultati bili na nivou. Kod mene nije takav slučaj, jer se meni sve akcije dešavaju spontano, nekad se dešava da nekoliko različitih akcija sprovedem u toku dana. Ali, ako bih morala da se odlučim za jednu temu aktivizma onda bih izabrala humanitarni rad. 

OMLADINA: Kako zamišljaš svoj grad za pet ili deset godina? Šta je to što bi sigurno mijenjala?

ĐULIJA: Najgori je taj pesimizam sa kojim se susrećem. Drugačije je vrijeme, ljudi teško vjeruju u promjene, a promjene mogu doći samo od pojedinaca i nikako da to shvate. Želim da za pet ili deset godina Rožaje bude grad u koji se dolazi i ostaje a ne grad iz kojeg se odlazi kao što je to bio slučaj zadnjih desetljeća.

OMLADINA: Budući da te često gledamo u prirodi - iz iskustva, kakva je kultura i odnos prema prirodi domaćih i stranih turista, generalno ljudi koji sa strane dolaze u Rožaje

ĐULIJA: Kulturu o načinu na koji odlagažeš smeće nosiš iz kuće, i sprovodiš je gdje god da se nalaziš, bio u svom gradu ili ne.

To je je stvar svijesti. Smatram da zapadnjaci ništa nisu značajnije osviješćeniji od nas, već se kod njih sprovodi zakon. Kod nas je problem što često nemamo ni minimalne uslove za odlaganje otpada jer nemamo dobro razvijenu komunalnu infrastrukturu i što se ne sprovodi kaznena politika. Kada bi institucije radile svoj posao kako treba vjerujem da bi se svi ovi problemi riješili vrlo brzo.

OMLADINA: Pomažu li ili odmažu društvene mreže da se neka akcija u Rožajama završi? U kojoj mjeri vam je to bio dobar kanal, da možda doprete do nekih novih ljudi, ili im makar približite svoje stavove i misiju?

ĐULIJA: Društvene mreže su se pokazale kao izuzetno korisne za naš rad. One su nam omogućile da efikasno komuniciramo sa građanima i približimo im stanje u našem gradu. Kroz društvene mreže, možemo šire informisati ljude o našim akcijama i potrebama, što pomaže u mobilizaciji većeg broja učesnika.

Nakon određenog vremena praćenja naših aktivnosti, mnogi ljudi odluče da podrže naš rad i pridruže se aktivnostima. Takođe, društvene mreže nam omogućavaju da dopremo do novih ljudi i proširimo našu mrežu podrške, što značajno doprinosi uspjehu naših akcija.

OMLADINA: Kako balansiraš obaveze vezane za profesiju i aktivizam?

ĐULIJA: S obzirom na to da imam svoj privatni posao, lakše je organizovati sve moje aktivnosti u toku dana, ali ne mogu reći da moj posao ne trpi. To vam mogu potvrditi moje mušterije 😂

OMLADINA: Da možeš da totalnom neznalcu izabereš tri stvari zbog koje bi bilo super da dođe u Rožaje, i tri stvari koje su u Rožajama objektivan problem, šta bi izabrala?

ĐULIJA: Priroda je prva stavka zbog koje treba doći u Rožaje. Naša planina Hajla je simbol Rožaja i netaknute prirode. Ako želite da pođete u nepoznato a da se osjećate kao kod svoje kuće, onda morate posjetiti Rozaje.

Rožajci su poznati po gostoprimstvu i toploj dobrodošlici. Kući se sigurno nećete vratiti bez pozitivnih utisaka. To je ono na šta sam uvijek bila ponosna kad su u pitanju moji sugrađani.

Treća stvar još uvijek nije realizovana ali je na dobrom putu da bude a to je ski centar Štedim, po čemu će Rozaje biti itekeko poznato u budućnosti, ne samo u Crnoj Gori već i šire.

Sa druge strane, tri objektivna problema u Rožajama su ekološki i ekonomski problemi kao i nedostatak infrastrukture.

Rožaje se u posljednjih 30 godina suočava s izazovima u pogledu ekonomske aktivnosti i zaposlenosti, što ograničava mogućnosti za rast i razvoj lokalne zajednice.

OMLADINA: Aktivizam na lokalnom ili širem /državnom, regionalnom/ nivou - šta biraš i zašto?

ĐULIJA: Izabrala bih na lokalnom novou, iako su problemi u Crnoj Gori i šire veoma važni i meni osobno, ali smatram da svi mi koji se bavimo aktivizmom treba da krenemo od svog praga, i rješavamo probleme sa kojima smo upoznati. Smatram da ne mogu poznavati bolje probleme u Nikšiću od samih aktivista koji žive u tom gradu.

Zato je Agencija za zaštitu životne sredine prepoznala odredjene aktiviste kojima su dodijeljene eko legitimacije, koji mogu djelovati na lokalnom nivou a mnogo jače zajedno na državnom nivou.

Što se mene tiče, uvijek ću podržati i djelovati kad god imam priliku i van Rožaja.

 

Cover photo: Dino Mulamekić