Jastreb nad Trebjesom

Ozbiljno, znate koje je ime, kako je zvaničan naziv, motela na Trebjesi – dakle, objekta sadašnjeg Hotela Trebjesa? Koliko Nikšićana bi, šta mislite, sad u anketi dalo odgovor?

Nego hajde da, na putu do odgovora, skoknemo časom do Italije. Sad kad već low-cost letovi diktiraju Crnogorcima praznične planove, za male pare i sve više po linijama od Tirane do Sicilije ili Brindizija, ili od Podgorice do Rima. I kad je već taj feribot Bar – Bari realna, ako ne i izbliza jeftina opcija.

Dakle, idemo u Bari, da nam se nešto kaže o Nikšiću. Taman je motel na Trebjesi otvoren, prije više od pola vijeka (1971), a jedan privrednik, industrijalac sa juga Italije (kažu da je imao top firmu za proizvodnju kamionskih prikolica), se na poslovnom putu tu slučajno zadesio. Pa na terasi fino kafu ispijao. I nije se ni tozu u šoljici primakao, a već je imao ideju: hoću bre da imam nešto takvo, ovu terasu da spušti krila nad liticom i kamenom. Ali na moru, kući u Italiji. I na pjeni od mora. Taman neka puca pogled neđe put ove Jugoslavije. ,,Konobar, račun – i zovite mi ovog vašeg arhitektu“.

Pa još kad je italijanski bogatun čuo - da je taj dizajner i projektant još i predsjednik Aero-kluba Nikšić, maltene najveća faca među lokalnim padobrancima...  

Tako je Slobodan Vukajlović dobio poziv da u Bariju projektuje motel ,,Grotta Regina“ – i da jedan nikšićki i jugoslovenski arhitekta ostavi trag na italijanskom primorju. Otvoren 1974, pa lijepih četiri decenije bio omiljeno mjesto lokalaca na obali. I restoran i noćni klub i lido, spakovano sve u jednom, te terase kao krila nad Jadranom. ,,Grotta Regina“ je i priča sa (za sada) tužnim krajem: u dva velika požara enterijer je izgorio prije skoro deceniju – i od tada je ruiniran, zatvoren i više slika nekog distopijskog propadanja. Kao takav i savršena meta za kreativnost gomile italijanskih fotografa.

Nego, kad je onaj Italijan čuo da se motel zove ,,Jastreb“, pa mu je objašnjeno kakva je to ptica i kako vreba i stražari sa litica – sasvim lako se dogovorio sa Vukajlovićem. A ima tu i još jedna ,,kvaka“. Koncept dizajna koji je nikšićki arhitekta furao tokom cijele karijere. Taj koncept je Slobu bio i put do doktorske teze na čuvenom univerzitetu u Krakovu, u Poljskoj, krajem sedamdesetih. Zvao se ovako: ,,Heksagonalni sistemi u arhitekturi“.

Ideja je potpuno jednostavna – Slobo Vukajlović je cijelog života projektovao na osnovi od heksagonalne mreže. Ili, da pojednostavimo – skoro svi njegovi objekti, po kojima se u karijeri proslavio, u osnovi imaju heksagon. Šestougao. I svuda je među kolegama pričao – da je taj šestougaoni oblik za životni ili radni prostor najracionalniji, najbolje iskorišten i prosto najprikladniji čovjeku za lagodnu i efikasnu svakodnevicu.

I tako je, nad šestougaonom osnovom, on fino projektovao terase motela kao krila jastreba nad Trebjesom. I objektu motela pružio urgentnost, budnost, ali i taj momenat u kom puca pogled, kao sa stražarske kule, na bezbjedan grad. A jeste vidjeli kad pogled iz soba hotela? Neđe pođete, pa će vam biti jasnije, šta je to što je Vukajlović htio da dizajnom ispriča i poruči.

Nego, šta je sve doktor profesor arhitekture, pa predsjednik Aero-kluba Nikšić, padobranac, pa godinama poslanik u republičkoj skupštini prije raspada ,,one“ Jugoslavije stvarao u Nikšiću? Po istoj šestougaonoj mreži (tu već lako provalite da se radi o istom arhitekti) – objekat katoličke crkve. Heksagon u osnovi, pa u visinu poput razapetog šatora (jer crkva je svetih Ćirila i Metodija, a oni su bili hodočasnici, na drumu, u šumi, od jednog do drugog slovenskog sela...). Taj je projekat je završio 1973. Pa još jedan šestougao, prije knap 50 godina: zgrada Investicione banke (danas objekat Prve banke, kod Doma zdravlja). Pa vrtić ,,Radost“ kod solitera u Serdara Šćepana (tu je već jedna kružna osnova). A prije svega, krajem šezdesetih – i projekat Malog stadiona. Pa objekat gradske kapele (opet heksagon)...

Još se bavio i urbanizmom, pa je osmislio sav koncept plaže-promenade na Krupačkom jezeru. Uglavnom, gomila nekih objekata i momenata koji su Nikšiću pružili prepoznatljivost u jednom vremenu – a više od svega, ,,Jastreb“ na Trebjesi. Nije loše za lika koji je bio ratno siroče (majku mu strijeljali nacisti kao odmazdu zbog ubijenog oficira, prije toga ostao bez oca). I koji je ključne momente stvaralaštva, koje je zbog onih šestougaonika bilo jedinstveno i mnogo cijenjeno u Jugoslaviji – ostavio u Nikšiću.

Sva ova priča je ne toliko zbog (uglavnom zaboravljenog) imena motela – nego više o tome, kako se nekad odnosilo prema arhitekturi i gradnji u Nikšiću. Sad? Pođite gore do Trebjese, pa ćete vidjeti i montiranu nekakvu zelenu ogradu na prostoru oko hotela... I ispade jastreb u kavezu. Možda ima nekog smisla, ali teško da ima veze sa arhitekturom, ni sa konceptima gradnje, ni sa heksagonima Sloba Vukajlovića.

cover photo: booking.com