Jedinstveni Vasko Lipovac

Rođeni Kotoranin bio jedinstven slikar, vajar, grafičar, ilustrator, scenograf...

Radio je, na primjer, one tako u Starom gradu prepoznative vratnice u bronzi za Crkvu svete Marije Koleđate, sa motivima iz života Blažene Ozane Kotorske! 

Kakav primjer mediteranskog i svojim Mediteranom inspirisanog umjetnika - da uspije da ostvari, da je u svom autorstvu potpuno jedinstven, autentičan, na prvi pogled prepoznatljiv.
A Vasko Lipovac bio je i vajar, i slikar, i dizajner i grafičar i ilustrator i scenograf. Preminuo prije 20 godina; a sada slavljen i upamćen, prije svega, po takoKakav primjer mediteranskog i svojim Mediteranom inspirisanog umjetnika - da uspije da ostvari, da je u svom autorstvu potpuno jedinstven, autentičan, na prvi pogled prepoznatljiv.

A Vasko Lipovac bio je i vajar, i slikar, i dizajner i grafičar i ilustrator i scenograf. Preminuo prije 20 godina; a sada slavljen i upamćen, prije svega, po tako posebnoj minimalističkoj figuraciji i upotrebi intenzivne, često disonantne palete boja.

I tokom skoro cijelog autorskog puta - ostao je odan figuraciji. I savršeno se i jednako dobro snalazio - u radu sa drvetom, terakotom, emajlom, poliesterom ili metalom. 

Kotor je bio grad njegovog djetinjstva - a na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je još 1955. godine. Sa svojih 36 došao u Split - i u najvećem dalmatinskom gradu ostao do kraja života. Pa ipak, svom Kotoru se uvijek vraćao. 

Interesantno, prvu izložbu u inostranstvu, kao mladi akademac - imao u dalekom britanskom Jorku!

Ostaje upamćen, na primjer i najviše, njegov ciklus ,,Biciklisti“. Kako sve tu stremi ka jednoj tački - i u kakvoj je tenziji tu jedno kolektivno pregalaštvo, spram želje svakod od njih za pobjedom! Taj njegov čuveni rad je, na primjer, inspirisao pjesmu ,,Tipkovnice u Zrak“ rep grupe Dječaci prije 22 godine... Baš kao što je, mnogo ranije, još početkom sedamdesetih - jedna njegova slika inspirisala slavnog Arsena Dedića, za knjigu poezije ,,Brod u boci“.

U svom Kotoru Vasko je ostavio važan i vrlo znakovit trag. Radio je, na primjer, one tako u Starom gradu prepoznative vratnice u bronzi za Crkvu svete Marije Koleđate, sa motivima iz života Blažene Ozane Kotorske! Prije toga, takođe osamdesetih, reljefne cikluse za Centar za kulturu... 

A posebno je za Pomorski muzej u bronzi predstavio različite prizore u istoriji Kotora: od osnivanja do zemljotresa, od osmanskih opsada do puta oko svijeta kapetana Iva Visina...

Ali, opete, vrhunac stvaralaštva - to su njegovi ,,Biciklisti“, u zanosu trke, u različitim pozama usmjerenim ka istom cilju, ka istom snu o pobjedi u kojoj može biti - samo jedan.

Pred kraj života, sasvim univerzalan - i sasvim blizak svom Kotoru. Baveći se motivom valova - isistemskim nizanjem metalnih ploča, izrezanih s gornje strane u obrisu ondulatornih uzvisina i udubina.

Poput nekog drevnog alhemičara - njegova posljednja djela tako su sasvim svedena, apstrahujuća, sa tek linearno dinamiziranim rješenjima. A sve sa ciljem, da pokaže odakle ishodi - od onog Mediterana njegovog bokeškog djetinjstva. Koji je, na kraju, svom svojom umjetnošću i životom prigrlio.