Kristina Stanišić: Pučina slika

Ribolov i život uz more obilježili su Kristinu Stanišić i njenu umjetnost. „Hladno je, a ja onako majušna hoću sa ocem na more“, sjeća se. Nosi te slike i prenosi ih na svoja slikarska platna, skulpturu, fotografiju i zvuk. Motivi talasa, rakova, jedrilica, morske pučine, sve to „vuče se“ kroz cijelu priču njenog umjetničkog rada. „More je način života, velika sveprisutnost“, kaže umjetnica

I ovog ljeta je ovdje, u Baru, mjestu gdje je rođena 1999. godine, uz more, kojem pripada svim svojim bićem. Odra sla je u Miši ći ma, kod Čanja, u poro di ci sta ro sje dje la ca koji su i osno va li to mje sto. Ribo lov i život uz more, pove za nost i povje re nje u tu veli ku vodu, koja je bila i jeste izvor živo ta, ali i pri ho da, oblikovali su Kri sti nu Sta ni šić i nje nu umjet nost. Sa ovih oba la poni je la je i šumo ve i tala se, ali i sli ke onih mor skih bića uhva će nih u ribar ske mre že. Ona sje ća nja na rado zna lo dje tinj stvo i vri je me kad je u rana svi ta nja sa ocem te mre že baca la. „Hladno je, a ja, onako majušna, hoću s njim na more“ – sjeća se Kristina. Te slike danas prenosi na svoja slikarska platna, skulpture, fotografije i zvuk. Motiv talasa, rakova, korala, jedrilica, morske pučine – sve to provlači se kroz cijelu priču njenog umjetničkog rada. „More je način života, velika sveprisutnost. Dovoljno je da ga pogledam i osjećam se kao da sam kod kuće.“ Osnovnu školu Kekec Kristina Stanišić završila je u Sutomoru, gimnaziju Niko Rolović u Baru, a potom nastavila školovanje na osnovnim akademskim studijama na Fakultetu savremenih umjetnosti. U klasi profesora dr ĐorđaStanojevića diplomirala je 2022. godine, u Beogradu, i stekla zvanje diplomiranog likovnog umjetnika.

Uvijek marljiva i posvećena onome što radi, a radi mnogo i svestrano. Završila je i muzičku školu – odsjek klavir, pjevala u horu Antivari kao prvi sopran. Bavila se i danas se bavi klasičnim baletom. Oni koji je poznaju kažu da je u svemu odlična. Njen indeks sa prosječnom ocjenom 9,8 potvrđuje te tvrdnje. Na njen slikarski rad, priča Kristina, veliki uticaj imala je japanska grafika i umjetnik Hokusai, kao i umjetnost stare Kine. Uzori su joj bili i ekspresionisti i impresionisti – Van Gog, Gogen, Sezan, Tuloz Lotrek, Lubarda... „Nivo koji čovjek samo može poželjeti da postigne“ – kaže mlada umjetnica, koja se, napominje, „još traži “. Na studijama je, od vrsnih profesora, učila kako da na najbolji način usmjeri svoj umjetnički izraz u različitim tehnikama – slikanju, vajanju i grafici. Da na svojim akvarelima i uljima sačuva „sjećanje na crnogorsko primorje kakvo je nekad bilo, a koje se izgubilo među brojnim građevinama i masovnim turizmom“. Ili da, poigravajući se žicom, tematizuje svijet morske faune, predstavljajući stvorenja koje je vidjela i dodirivala u djetinjstvu. „Morske životinje i pejzaži primorja“

– bilježi likovna kritika opisujući Kristinin rad – „nisu samo replike ili karikature, već su reimaginacije onoga što su one u svojoj suštini.“ Eksperimentisanje je ključni aspekt njenog stvaralaštva, pa ne čudi što s blagih i gipkih poteza četkom prelazi na modelovanje žice ili pripremu instalacije, na kojoj će predstaviti staru, porodičnu ribarsku mrežu. Sporo se navikavala na asfalt srbijanske prijestonice. „Bilo mi je neobično kad sam prije pet godina otišla u Beograd“ – kaže. Imala je 18 godina kada je stigla u veliki grad. „Moram da opravdam povjerenje i novac koji su roditelji uložili“ – mislila sam. Navikla se, stekla prijatelje i marljivo radila. Po završetku studija ostala je u Beogradu. Danas radi kao konzervator i restaurator u galeriji Arte. U početku je radila kao volonter, a već nakon nekoliko mjeseci prepoznali su njenu volju za radom, ambiciju i stručnost, te je zaposlili. Iako ima tek 23 godine, u biografiji Kristine Stanišić upisano je nekoliko grupnih i tri samostalne izložbe. Prvi put se publici predstavila na drugoj godini studija, grupnom izložbom studenata Fakulteta savremenih umjetnosti u prostorijama galerije Univerzitetske biblioteke Svetozar Marković u Beogradu. Učestvovala je i na izložbi u sklopu projekta Vidim umjetnika! Slutim bolje društvo, održanoj u umjetničkom paviljonu ULUCG u Podgorici; na izložbi Beogradski festival mozaika u Kući legata u Beogradu i u maloj galeriji ULUPUDS. Samostalno je prvi put izlagala 2022. godine, s izložbom Fantastični predeo u galeriji FSU, a zatim i sa izložbom Dekonstrukcija sećanja.

Njen rad Naftna bušotina dio je stalne postavke na Maglian kampusu na Divčibarima. Kristina Stanišić je aktivan član i saradnik na projektima Centra za urbani razvoj, od kojih su mnogi međunarodni. Članica je i organizacionog tima Bijenala mladih, koje će se održati 2024. godine u Beogradu. Čast i privilegiju, o kojoj, kaže naša sagovornica Kristina Stanišić, nije mogla ni da sanja, dobila je ove godine (2023). U izložbenom prostoru Zavičajnog muzeja Bar u okviru Barskog ljetopisa, predstavljena je njena izložba More i snovi. Radovima ove mlade autorke okončan je likovni program 36. Ljetopisa. Istoričarka umjetnosti dr Anastazija Miranović, predstavljajući Kristinu, naglasila je „da će se ona za koju godinu opet naći ovdje, a mi ćemo biti ponosni što smo joj bili vjetar u leđa.“ Uljima na platnu nazvanim Veliki talas, Pogled s pučine, Oluja na moru, Morsko dno... Kristina Stanišić još jednom je pokazala da sa temom mora još nije završila. U njenim radovima, kako primjećuje dr Miranović, „more je ujedno sinonim prirode koja nas okružuje i prirode u nama“. I kao što more ima svoje bure i bonace, tamne i nepristupačne dubine i iskričave, talasaste, pjenušave obale, ima ih i ljudska psiha.