Majk Stijepović, otac Aljaske

Ključni momenat bilo je američko uključivanje u Rat u Vijetnamu. Onda kad je predsjednik Ajzenhauer pozvao rezerviste sa Aljaske da se priključe – a Majk, već kao guverner teritorije, ubijedio američkog predsjednika da je to pravi trenutak za borbu za ravnopravan status među saveznim američkim državama

Jedan ribar iz Risna koji je sa 18 godina, kao slijepi putnik na brodu, odlučio da otputuje u Ameriku – i njegov sin, koji je Aljasci donio status američke savezne države. Da znate, u kojoj su mjeri neki Crnogorci sa prezimenom Stijepović (Stepovich) ostavili trag u američkoj istoriji.

Marko Stijepović se na Stetn Ajlendu, kod Njujorka – obreo 1882. bez pasoša, veze, bilo kakvog dokumenta koji bi mu početak života u Sjedinjenim Državama olakšao. Na sreću, pomoglo mu je druženje sa brojnim Jugoslovenima na brodu; pomogli su mu i odmah nakon putovanja i onda kada je trebao dobiti američko državljanstvo.

Glasine o ,,zlatnoj groznici“ bile su razlog da stigne na Aljasku; od mukom sticane ušteđevine otvorio je radnju za trgovinu zlatom... Izbjegao je i reketiranja bandi i drugih trgovaca; u Ferbenksu, u unutrašnjosti Aljaske, stekao je reputaciju izuzetnog biznismena i oženio Olgu, porijeklom sa Brača, u Hrvatskoj.

A Majk – Majkl Entoni Stijepović (Stepovich) rođen je u martu 1919; sa majkom je, nakon razvoda roditelja, odrastao mnogo južnije, u velikom gradu Portland u državi Oregon. Ocu se u Ferbenksu sa 18 godina pridružio; potom stekao diplome prava na slavnom ,,Notr Dam“ koledžu i umjetnosti na ,,Gonzaga“ univerzitetu. Kao mornarički vojnik učestvovao je u Drugom svjetskom ratu. Potom odabrao karijeru advokata – i bio izuzetno uspješan, tamo na Aljasci. Toliko, da niti jedan njegov klijent nije dobio smrtnu kaznu, što je u to vrijeme četrdesetih i pedesetih u američkim sudnicama bilo prava rjetkost.

E sad, djelić američke istorije: Aljaska je od 1912. imala status ,,američke teritorije“, pa njeni predstavnici nijesu imali ravnopravne predstavnike u američkom Kongresu. Taj status odgovarao je i nekim lokalnim moćnicima – jer bi, u slučaju dobijanja statusa savezne države, potpali pod američke federalne zakone... A Majk Stepovič, sin Marka Stijepovića, bio je odlučan da se to promijeni.

Takođe, američki predsjednik Dvajt Ajzenhauer bio je prvobitno veliki skeptik za ideju da se slabo naseljena i izolovana teritorija proglasi saveznom državom. Majk je, sa druge strane, kroz političke strukture bio uporan i polako gradio vrhunske političke konekcije. Ključni momenat bilo je američko uključivanje u Rat u Vijetnamu. Onda kad je predsjednik Ajzenhauer pozvao rezerviste sa Aljaske da se priključe – a Majk, već kao guverner teritorije, ubijedio američkog predsjednika da je to pravi trenutak za borbu za ravnopravan status među saveznim američkim državama.

Nakon godina teških i dugih pregovora, odluka je konačno stigla 1959. godine; tako je Majk Stepovič bio i posljednji guverner teritorije. Potom se dva puta kandidovao za mjesto u Senatu ispred Republikanske stranke. Kako je Aljaska tada uveliko naginjala Demokratama – odlučio se za povratak među advokate. Ali i ostao izuzetno uticajan u stranci, sve i do vremena predsjednika Buša mlađeg, početkom našeg vijeka...

Oca Marka, onog slijepog putnika na brodu, je opisivao kao ,,najvrjednijeg čovjeka kojeg je ikad poznavao“. A Majk je sa Matildom Barićević imao 13 djece; njegova kćerka Nada je, interesantno, supruga legendarnog NBA plejmejkera Džona Stoktona.

Preminuo je u dubokoj starosti, 14. februara 2014. godine, u 95. godini u kalifornijskom San Dijegu. Počiva u Ferbenksu, na Aljasci; dalekom gradu u kom žive potomci brojnih crnogorskih, bokeških i hercegovačkih iseljenika...

A njegova fotografija sa predsjednikom Ajzenhauerom, na kojoj drži primjerak novina iz grada Enkoridž sa velikim naslovom ,,We're in“ – viješću da je Aljaska konačno postala ravnopravna američka savezna država – je motiv i momenat koji odlično poznaje svaki đak na Aljasci. Kao trajan dokument za ponos - i jednu od najljepših stranica istorije tog potpuno posebnog prostora, krajnjeg američkog sjevera, gdje su sreću, poštovanje i ostvarenje našli mnogi Crnogorci.