Savina i Živko na kolačima u Starom gradu

Uopšte nije bila školovana glumica; do njihovog susreta nije imala bilo kakvog glumačkog iskustva. Bila je model koja se bavila tenisom, karijeru gradila u Njemačkoj. A na početku produkije ,,Smrti gospodina Goluže“ u Kotoru, Živko Nikolić je vidio njene fotografije u jednom magazinu. I šta se desilo? Istog momenta je pozvao producenta i tražio da ta djevojka pođe za Crnu Goru, kako bi se pridružila filmskoj ekipi!

Jedan od simbola jugoslovenske ljepote. I više od toga; znaju svi koji je pamte kao Amerikanku iz ,,Čuda neviđenog“ (1984) Živka Nikolića, kao Mariku iz Živkovog ,,U ime naroda“ (1987)...

Ali prije svega, bio je jedan Kotor - i jedna Anka, na svom filmskom debiju, u ,,Smrti gospodina Goluže“ (1982), naravno još jednom Živkovom filmu. Jer Slovenke Savine nema na filmu bez Crnogorca Živka. I nema bez Kotora.

Pa se ni one nezaboravne scene iz ,,Čuda neviđenog“, onaj pogled Taška Načića zanijemilog pred njenim osmijehom i bjelinom, prije nego krene da za njom baca dukate, ne bi desile... Da režiser Živko nije imao savršen talenat, da odmah vidi nešto - što bi nama promicalo.

Jer, Savina uopšte nije bila školovana glumica; do njihovog susreta nije imala bilo kakvog glumačkog iskustva. Bila je model koja se bavila tenisom, karijeru gradila u Njemačkoj. A na početku produkije ,,Smrti gospodina Goluže“ u Kotoru, Živko Nikolić je vidio njene fotografije u jednom magazinu.

I šta se desilo? Istog momenta je pozvao producenta i tražio da ta djevojka pođe za Crnu Goru, kako bi se pridružila filmskoj ekipi!

- Od mene je traženo da bukvalno za dan spakujem kofere i dođem iz Njemačke u Kotor. Jedan let do Dubrovnika bio je posebno stresan... Ali, sve je bilo savršeno od momenta kad smo se sreli, u Starom gradu - sjećala se, godinama kasnije, Savina.

I tu, na Trgu od oružja, desila se i njena prva glumačka lekcija. Praktično na dan, kad će već i prvi put stati pred filmsku kameru.

- Rekao je tog dana: ,,Ništa ti ne brini, želim da pođemo na kolače, ja ću te gledati malo sa strane... A ti se ponašaj kao da tu kao da si svjesna nečijeg pogleda, ne mog“, valjda misleći na kameru. I od tada je bilo sve savršeno lako. Koliko je samo bilo radosti u njemu - govorila je Savina.

Ta ,,Smrt gospodina Goluže“, po tekstu našeg slavnog pisca Branimira Šćepanovića, jedna je sasvim posebna priča. Goluža (glumi ga Ljubiša Samardžić, velikan jugoslovenskog filma) dolazi u mali, neimenovani mediteranski grad... Bez novca prinuđen da odsjedne u hotelu, jer su ga u međuvremenu opljačkali. U gradu njegov dolazak izaziva radoznalost; a na ko zna čije pitanje,  njegov je odgovor, onako uzgred i cinično, samo - da je to mjesto odabrao, da bi tu samoubistvo izvršio.

Bezazlena šala će mu promijeniti život, jer će mu mještani povjerovati... I zadivljeni njegovom ,,odlukom“, činiti sve, da mu ,,olakšaju posljednje dane“. A on će se, naravno, doživjeti veliku ljubav, baš sa onom Ankom koju glumi Savina...

Tako poseban film sniman u Kotoru - je jedan od samo četiri, u kojima je u Jugoslaviji glumila Savina. Krajem osamdesetih pokušala je da napravi veliku karijeru, prvo u Italiji pa u manjim holivudskim produkcijama... 

Da bi, zbog porodice, definitivno odlučila da živi u Italiji. Nekada teniska nada, pa filmska zvijezda koju su opisivali kao najljepšu Jugoslovenku - posvetila se poslu psihoterapeutkinje - a već od početka devedesetih prekinula glumačku karijeru.

Ipak, one uspomene na Živka i njegovu filmsku ekipu, na snimanja u Crnoj Gori u tri filma, na nestvarno lijepo Skadarsko jezero iz ,,Čuda neviđenog“, na onaj Kotor... Sve to Savina nikad nije zaboravila.

I upravo zbog toga, odlučila je da jednom i samo jednom - prekine glumačku penziju. Skoro 40 godina od ,,Goluže“, glumila je u još jednom filmu crnogorskog autora, mladog Dušana Kasalice. U ,,Elegiji lovora“ (2021) ima vrlo znakovitu, emancipatorsku rolu Katarine.

A koliko je divna ta jedna i slučajna životna prekretnica, na dan kad je Živko Nikolić vidio prvi put njene fotografije i pozvao je u Kotor - najbolje svjedoče oni kadrovi iz Starog grada i ,,Smrti gospodina Goluže“.