Vujačić – prvi crnogorski olimpijac, oficir, borac NOB-a, i nakon 64 godine rekorder Crne Gore

Kako je samo lako pisati o Mirku Vujačiću – i kako se samo u Crnoj Gori malo pisalo o prvom crnogorskom olimpijcu.

Njegovi rezultati su u toj mjeri trajni (i aktuelni!) od tog olimpijskog nastupa u Londonu 1948. godine, da bi bilo dovoljno samo govoriti kroz prizmu suvih brojki i dostignuća. Ili – prostim nabrajanjem činjenica, kurioziteta, iz Mirkovog života i karijere. Na primjer to, da je i dalje, nakon skoro šet i po decenija – ovaj partizan, borac, nacionalni rekorder u bacanju koplja (74,89 metara)!

Na primjer, ovako: Mirko Vujačić, atletičar koji je u Londonu 1948. postao prvi crnogorski olimpijac, je u bacanju koplja završio sedmi. To je i dan-danas najbolji olimpijski rezultat bilo kog crnogorskog sportiste u individualnim sportovima.

Na primjer, ovako: Mirko Vujačić, atletičar koji je u Londonu 1948. postao prvi crnogorski olimpijac, je u bacanju koplja završio sedmi. To je i dan-danas najbolji olimpijski rezultat bilo kog crnogorskog sportiste u individualnim sportovima.

Samo sedam dana prije tog londonskog nastupa, mladić visok 188 santimetara u Zagrebu je bacio koplje čak 70,86 metara – što bi bio rezultat vrijedan olimpijskog zlata. Ali, na olimpijskom takmičenju nije imao svoj dan i ostao je bez medalje.

Nekih sedam godina ranije, na početku Drugog svjetskog rata – kao mladi SKOJ-evac priključio se partizanima. Mladić iz Golubovaca imao je tada samo 17 godina. U svjetskom ratu dogurao je do oficirskog čina.

Na samom kraju rata postao je član armijskog kluba – Partizana. I na armijskom prvenstvu u Skoplju zablistao. Tada je jedno od najpopularnijih takmičenja bila jedna od ključnih disciplina bacanje bombe. Mirko se pojavio i ostvario rezultat od čak 85 metara! Iskustvo – direktno sa ratišta i iz rovova.

I da – najveći konkurent u bacanju koplja bio mu je rođeni brat, Dušan. U Londonu je 1948. i on nastupio. I takmičenje završio u kvalifikacijama, na 15. mjestu.

Već 1946. Mirko je postao balkanski šampion u Tirani. Slavio i u bacanju bombe i bacanju koplja. I da, već 1947. godine, sa 23 godine, kao najjači adut jugoslovenske reprezentacije postao je prvak svijeta!

I da znate kakve su uslove imali ti prvi jugoslovenski i crnogorski olimpijci, na Igrama u Londonu 1948. godine. Svi su bili smješteni u vrelim vojnim hangarima tek iseljene britanske avijacije. Ponijeli uglavnom hranu od kuće – pa im se to meso u dugom putu i u vrelim danima pokvarilo. A oni uglavnom tamo gladovali... Naravno da je to uticalo i na rezultat braće Vujačić u olimpijskom bacanju koplja.

Kakav je Mirko bio sportista – najbolje svjedoči podatak da je na svim jugoslovenskim i balkanskim šampionatima, od 1946. do 1964. godine, bio nepobjediv i dominantan! I uvijek među najboljima u Evropi.

I jedna od omiljenih podgoričkih anegdota: Mirko je jednom, na poluvremenu spektakla, prvoligaškog meča Budućnosti i Crvene zvezde, izašao da baci koplje. Pozdravljen ovacijama – pa sa kraja na kraj terena pogodio prečku!

Bio je nosilac ,,Zlatne značke“, najvećeg priznanja Partizana. Pa 1957. i zvanično najbolji sportista Crne Gore. Preminuo je u 92. godini, drugog januarskog dana 2016. godine. Dostignuća i olimpijski rezultat Mirka Vujačića, ostaju primjer i vodilja, kojim visinama crnogorski sport treba da teži u individualnim sportovima.

Cover photo: olympedia.org