,,Kapljica“ - kultno mjesto u Ulici Novaka Ramova, po mnogima najljepšoj u Nikšiću

Priču ovog mjesta, jednog od posljednjih pribježišta na kojima stanuje makar tračak duha nikšićke boemije, otkrivamo kroz istorijsku skicu – kroz kroki grada. Gledajući kroz prošlost zaključujemo da je ovaj objekat bio multifunkcionalan, te da je imao različite namjene. U svakoj od tih faza današnji kafe bar ,,Kapljica“ obilježavao je poseban šarm

U tkivu nikšićkog gradskog jezgra može se prepoznati nekoliko izuzetno interesantnih objekata. Najznačajniji među njima koji potiču iz prvih decenija XX vijeka jesu nekolike lijepe i raskošne kuće. 

Naime, u krugu od nekoliko desetina metara od Trga slobode nalaze se – kuća porodice Tupanjanin, kuća porodice Dobrilović i nekadašnji Dom penzionera koji je danas pretvoren u ugostiteljski objekat. Prva pomenuta kuća je na korzu, datira iz 1924. godine, specifična je i zbog krovne terase – koncepta koji je rijedak u našoj arhitekturi. 

Druga porodična kuća iz 1908. godine nalazi se u Ulici Ivana Milutinovića koja gravitira gradskom parku. Odaje utisak idiličnog i bajkovitog arhitektonskog rješenja. Treći objekat, izgrađen 1910. godine, ima najburniju, odnosno najkompleksniju istoriju i danas se u njemu nalazi ugostiteljski sadržaj.

U opjevanoj Ulici Novaka Ramova koja spaja Trg slobode s Bulevarom Vuka Mićunovića, nadomak prve zgade gimnazije, nalazi se velika lijepa kuća s komotnim dvorištem. Masivna jednospratnica specifična je i po funkciji i po izgledu. Tokom decenija je imala drugačije namjene. Njeno lice odlikuju arhitektonski ukrasi – bordure oko prozora i oslikani detalji na fasadi.

Priču ovog mjesta, jednog od posljednjih pribježišta na kojima stanuje makar tračak duha nikšićke boemije, otkrivamo kroz istorijsku skicu – kroz kroki grada. Gledajući kroz prošlost zaključujemo da je ovaj objekat bio multifunkcionalan, te da je imao različite namjene. U svakoj od tih faza današnji kafe bar ,,Kapljica“ obilježavao je poseban šarm.

Jedan od dvojice arhitekata suštinski bitnih za Nikšić, Đorđije Minjević kroz tekst ,,Razonode u Šah klubu“ u knjizi ,,Nikšić u sjećanjima“ tretira priču o ovom objektu: ,,Šah klub se nalazio u Ulici Novaka Ramova u blizini glavnog trga. Bilo je to sastajalište jednog dijela intelektualaca koji su voljeli ovu igru. I nije samo to. To je bilo mjesto gdje se susrećeš i zabavljaš sa dragim prijateljima uz šah i dobru kafu koja se ovdje, činilo mi se, najbolje spremala. Prijatelji sa kojima sam najčešće igrao šah bili su: Mileta Tapušković, Nikola Lipovac, Radivoje Radmilović i Vukašin Žižić.

Bilo je tada odličnih šahista u Nikšiću. Ja nisam spadao u tu kategoriju. Više sam u klub išao radi zabave i druženja. Tu se uz igru glasno pričalo i šalilo. Okupili bi se oko stolova sa najboljim igračima da propratimo zanimljive duele. Od šahista prednjačio je inženjer Krunić. Najglasniji je bio Niko Pavić, upravnik pozorišta, duhovit pripovjedač dosjetki i zanimljivosti, rođeni kozer“.

Prije dvadesetak godina u dvorištu ove kuće bilo je improvizovano igralište za basket. Koš je bio okrenut ka bočnom zidu objekta. Zamislite idiličnu priču, kao onu s fotografija po italijanskim gradićima gdje klinci ,,igraju lopte“ a iza njih su lijepe stare građevine. Danas koša više nema, ali u tu istu avliju ponekad naiđe neki od onih tipova prstiju požutjelih od duvana nazove rakiju i zidarsko pivo i sjeti se mnogo čega…