Nikšićki mostovi: Djela od kamena čuvaju i otkrivaju zanimljive storije o istoriji i životu grada

Širom prostrane teritorije Nikšića stoje stari mostovi kao znamenja nekih davnih vremena. Neki su kroz vjekove devastirani i lišeni svoje primarne funkcije, ali svi predstavljaju svojevrsne spomenike i pozivaju na obzirniji odnos

Nikšićki kraj je bogat vodom. Rijeke i jezera karakteristični su i po mostovima i branama. Te kamene strukture često otkrivaju zanimljive storije o istorijskim slojevima i životu grada. Ovo je kratka priča o nikšićkim mostovima.

Rimski most most na Moštanici ili ,,lula ćuprija“ najstarije je zdanje ovog tipa sačuvano u Crnoj Gori. Smatra se da potiče iz trećeg vijeka. Karakterističan je po pet velikih polukružnih lukova i pet manjih pomoćnih otvora. Zanimljiv detalj su stećci ugrađeni u potporne stubove. U njegovoj okolini često su pronalažene kovanice rimskog novca. Tokom Drugog svjetskog rata, ovaj most je porušen da bi time bio spriječen prolazak Italijana. Restauracija, kojom je rukovodio arhitekta Đorđije Minjević izvršena je 1957. godine. Hroničar Nikšića Boško Roganović piše: „Ono što je interesantno za ovaj most jeste da je on kada je sagrađen služio za prolazak karavana i vojnih rimskih dvokolica pa je tako u vrijeme njegove obnove mogao da služi samo pješacima ali ne i vozilima. Zbog toga je arhitekta Đoko Minjević izvršio njegovo proširenje za 50 santimetara, sa svake strane po 25 santimetara, što je učinilo da su preko njega mogla da prođu zaprežna vozila i manji automobili. Ova njegova dosjetka ostala je nezapažena na prijemu radova, ali se i danas može teško primijetiti zahvaljujući vještim majstorima.“

Carev most je svojevremeno, krajem XIX vijeka, bio jedan od najvećih graditeljskih poduhvata u Crnoj Gori. Njegov izgled i funkciju koncipirao je, po nalogu knjaza Nikole, trogirski inženjer Josip Slade koji je zaslužan i za urbanistički plan Nikšića. U izvođenju radova na izgradnji Carevog mosta učestvovali su vojnici i tesari iz cijele Crne Gore. Postoji legenda da svaki od stubova mosta ima uzidan po jedan zlatnik.

Na mjestu nekadašnjeg Begovog mosta iz 1807. godine, na putu ka Trebinju, nalazi se Vukov most. Radovi na izgradnji ovog objekta počeli su 1888. godine na inicijativu knjaza Nikole. Most ime duguje glasovitom crnogorskom junaku Vuku Mićunoviću.

Hadži Ismailov ili Hadžov most nalazi se na Duklu. Svojevremeno je predstavljao dio trase ka Mostaru i Foči. U istraživačkom radu o osmanskoj arhitekturi Nikšića Vladimir Bojković i Jelena Bajić Šestović, pozivajući se na izvore, bilježe: ,,Jedan od rijetkih preostalih mostova iz osmanskog perioda u Nikšiću je Hadži Ismailov most preko rijeke Zete, smješten u Duklu. Izgrađen 1807. godine od strane trgovca Hadži Ismaila Lekića, most je dug približno 110 metara i izrađen je od fino klesanih kamenih blokova. Karakterišu ga nepravilni polukružni lukovi. Lokacija mosta imala je strateški značaj, jer je označavala prelaz trgovačkih ruta i bila je praćena odbrambenom kulom“.

Zahvaljujući dobrotvorki Gordi Filipović 1902. godine je izgrađen takozvani Gordin most koji spaja dvije obale rijeke Bistrice između grada i Dragove Luke, nadomak današnjeg objekta pivare. To je mala kamena ćuprija koja trenutno gotovo da nije u funkciji. Obrasla je šibljem i zaboravljena, za razliku od nedaleko stacioniranog mosta pored nekadašnjeg mlina Mijuškovića koji služi kao šetački prelaz preko rijeke.

Jedan od najstarijih mostova u Crnoj Gori – Brezovački most nalazi se na rijeci Zeti. Predstavlja dio trase ka Pivi i Goliji. Bio je inspirativan piscima i pjesnicima poput Vitomira Nikolića.

Željeznički most na rijeci Zeti simbol je jednog vremena. Preko njega se odvijala saobraćajna komunikacija na relaciji Nikšić – Bileća. Od izgradnje pruge i željezničke stanice tridesetih godina XX vijeka do ukidanja trase 1976. godine vozovi su prelazili ovom prugom. Nakon toga nekadašnji željeznički most postao je dio mreže automobilskog saobraćaja.

Tako širom prostrane teritorije Nikšića stoje stari mostovi kao znamenja nekih davnih vremena. Neki su kroz vjekove devastirani i lišeni svoje primarne funkcije, ali svi predstavljaju svojevrsne spomenike i pozivaju na obzirniji odnos.