Staze i kapije svih tajni postojanja: Nesvakidašnje i nezaboravne filmske priče sa rijekama u fokusu

Od džungli Vijetnama i Kambodže, najvećih brana na žutim rijekama Kine, preko ušća Amazona za strašne konkvistadore do modernih megalopolisa Amerike i Dalekog Istoka – rijeke traju kao vječna filmska inspiracija. I tu su, da nam ispričaju nešto važno i o nama samima

Kako su samo veliki filmski režiseri doživljavali i jezikom pokretnih slika oslikavali rijeku:recimo, za velike Merilin Monro i Roberta Mičama, kao mjesto vječite promjene i dinamike, u klasiku ,,River of No Return“ (1954) Ota Premingera. Rijeka je i ram za cijelu jednu ljubavnu priču, jednom kanalu na sjeveru Francuske, u nezaboravnom ,,L'Atalante“ (1934) Žana Vigoa. I ruta cijele jedne velike odiseje u srce tame, uzvodno – ka strašnoj ali stvarnoj istini u ,,Apocalypse Now“ (1979) Frensisa Forda Kopole, gdje na samom kraju čeka niko drugi nego Marlon Brando. I stvarno, od tih džungli Vijetnama i Kambodže, najvećih brana na žutim rijekama Kine, preko ušća Amazona za strašne konkvistadore do modernih megalopolisa Amerike i Dalekog Istoka – rijeke traju kao vječna filmska inspiracija. I tu su, da nam ispričaju nešto važno i o nama samima.

A River Runs Through It
Šta je potrebno za dobar i ostvaren, smislen život: recimo, da budete ribar koji ,,na mušicu“ peca na jednoj rijeci, čiji svijet savršeno poznaje, kao i svako vrijeme, oluje, tokove... I svemu je
naredan. Takav postaje ne njen gospodar – već integralni dio, u potpunom saglasju sa prirodom.Robert Redford, velikan glume, je u autorskom djelu ,,A River Runs Through It“ (1993) potpisao
izuzetnu, dostojanstvenu filmsku dramu. I tu pružio mladom Bredu Pitu priliku za jednu važnu ulogu mladosti. Tu je on i svojevrsni pjesnik pecanja na mušicu, i pokretna kataklizma od muške
ljepote, i savršeno komičan i iritantan lik.Iznad svega su prelijepi kadrovi kamere Filipa Ruseloa, cijeli sat rijeke Big Bletfut – poput poezije života u jednom takvom svijetu.

The Host
Prije nego se planetarno proslavio i zaslužio da ga cijeli filmski svijet prepozna sa ,,Parasite“(2019), slavni Korejac Bong Džun-ho snimao je već dugo izuzetne angažovane filmove. Sa mnogo pametnim i kompleksnim ideološkim podtekstom. ,,The Host“ (2006) smjestio je niz tokove i na obale rijeke Han – koja protiče kroz Seul, glavni grad Južne Koreje i jedan od najvećih azijskih gradova. Već vam je jasno, u kojoj mjeri je to svijet zagađenja i industrijske i ljudske dekadencije. I nimalo vas neće čuditi, kad iz tih zeleno- sivih talasa izjapi čudovište iz laboratorije – koje može da pliva, da puže, da leti, da naravno otima nedužnu djecu i učenice...Samo na prvu loptu ovo je film o opasnosti ekološke katastrofe. Takođe je, u slici cijele akcije borbe protiv čudovišta, žestoka kritika jedne militantne vlade, državnog aparata i autoritarnogsistema. Uz važnog osvrta na društvenu hijerarhiju i nejednakosti – slično kao u ,,Parasite“.

Aguirre, Wrath of God
Potraga za El Doradom sa jednim konkvistadorom. I film koji, u svim pričama o rijekama, nikako ne smijete propustiti – genijalni ,,Aguirre, Wrath of God“ (1972) Vernera Hercoga. Bila je to i prva saradnja tada mladog Hercoga sa legendarnim glumcem Klausom Kinskim – i momenat kad je predstavio svoj neponovljivi stil. Ono kad realizam jednog dokumentarističkog stila prekida potpuno nadrealnim sesijama. Za film, koji djeluje poput bunovnog sna koji će vas dugo proganjati. Mnogo više filozofska studija nego istorijska drama - ,,Aguirre“ je priča o svim rijekama svijeta. Naš konkvistdor Agire, u ludoj ekspediciji za mitskim bogatstvom, postaje sve više sam i sve više dio jednog strašnog magičnog svijeta – koji ga čega u kavezu sopstvenog uma. Na kraju stiže da proglasi nezavisnost od svih kolonista i kolonija – kao car Španske Imperije, čijem carstvu i ludilu svjedoče samo majmuni Amazonije. Genijalno!

The River
Francuski genijalac Žan Renoar imao je priliku da 1951. snimi ,,The River“ – film sa kojim suprvi put tehnikolor kamere stigle u Indiju. Njegova holivudska karijera, nakon nezaboravnih djela u Evropi, nije bila laka, ali je ,,Rijeka“ vizuelno i pripovjedačko remek djelo. Prije svega, briljira sa dokumentarističkim stilom pripovijedanja života u indijskoj pokrajiniZapadni Bengal. I pokazuje izuzetnu empatiju, prema svim, pa i ,,prolaznim“ likovima u prelijepim kadrovima; svakog od njih osjetićete kao epohalno važnim. Na koncu, film je slika i pokušaj razumijevanja svih žudnji, nadanja, sujeta, ljubomora, stvaranja, ciklusa rađanja i umiranja – iskustva ljudskog života. Gdje mlada Patriša Voters, zagledana niz tokove i obale velike indijske rijeke, nauči nešto zaista dragocjeno. I da, veliki Renoar je ovaj film smatrao najvećim od svih koje je ikad snimio!

Band of the River
Jedan potcijenjen i pomalo zaboravljen, a apsolutno sjajan i veliki vestern, sa sve legendarnim Džejmsom Stjuartom u glavnoj ulozi. ,,Band of the River“ (1952) Entonija Mana je prije svega priča o iskupljenju.Tu, na obali rijeke, jedan bivši odmetnik, nekada vođa bande revolveraša, pokušava da se integriše u jednostavnu, iskrenu zajednicu pionira i trapera. Takođe, ovo je priča o prelijepim krajevima američkog sjeverozapada, blizu pacifičke obale – što je svijet koji je posebno bio negostoljubiv, surov i divan u svoj toj surovosti, u godinama i decenijama naseljavanja.Rijeka Kolumbija je ta, koja na dugom putovanju na Zapad, od Misurija do Oregona, pokazuje Stjuartu i njegovim saputnicima rutu. A veća opasnost od napada domorodaca (čiju starosjedilačku zemlju, suštinski, okupiraju) – postaju njihovi zemljaci, onda kad započne Zlatna groznica na njihovim rijekama. Stjuart tu mora da zaštiti te divne ljude – ali i da istovremeno ne pokaže, u kojoj mjeri je opasan i iskusan u svijetu odmetnika. I tako balansira na tankoj liniji od jedne do druge obale rijeke svog života, izuzetnoj vestern drami.

Deliverance
Mnogo rječit, istinit i opominjuć je ,,Deliverance“ (1972) Džona Burmana. Jedno putovanje niz veliku rijeku u Džordžiji za četiri sasvim obična bijela Amerikanca – koji usput saznaju i uče neke stvarne lekcije odrastanja. Poput one, šta se dešava sa jednom lokalnom zajednicom, onda kad neki moćnici odluče da na (izmišljenoj, jer to je suštinski svaka velika rijeka našeg vremena)
rijeci Kahulavesi grade branu. Sukob koji se tu dešava poprima skoro razmjere horora – a za filmske zvijezde poput Barta Rejnoldsa i Džona Vojta (onaj tata Anđeline Džoli koji je sad jedan od ključnih Trampovih
igrača u Holivudu) nije baš lako navijati u svim njihovim moralnim dilemama i odlukama. Prije svega, režiser Burman odbija da podrži pravo nekih bogatih investitora, spremnih i sposobnih da rijeku ukrote spram svoje, firmine ili državne ,,koristi“ – kao ni da te lokalce oslika kao prostu žrtvu i kolateralnu štetu... Jer ove etičke lekcije nijesu lake i jeftine, niti su slika ,,crno-bijelog“ svijeta. Za film koji bi definitivno bilo teško snimiti u našem vremenu, sa velikim zvijezdama – teško bi bilo koja krupna holivudska produkcija imala petlje za to.

 Embrace of the Serpent
Raskoš u crno-bijelim bojama i jedna opominjuća priča kakvu sigurno ne biste očekivali. Kolumbijska priča ,,Embrace of the Serpent“ (2015) istražuje kompleksnu temu istraživanja Amazonije – i stravičnih efekata tih ekspedicija na zajednice domorodaca i njihove kulture. Film je pogotovo jak u momentima kada pokazuje, u kojoj mjeri sujeta ili čak prosta znatiželja nekih naučnika, mogu da budu pogubni za živote u netaknutoj prirodi. I to, naravno, nijesamo priča o ljudima – već i cijelom životnom svijetu. Posebno interesantna je pozicija jednog lokalnog šamana kao pripovjedača... A on je vrlo jasan:sama rijeka, uz malu pomoć nekih prirodnih halucinogena sa njenih obala – predstavlja kapiju za svijet više stvarnosti, u kojem leži tajna cijelog postojanja. I dok tuđinci i strani posjetioci sve više i grublje gaze Amazoniju – čini se da smo sve udaljeniji od tajni čarobnjaka sa obala
Amazona.