Zelene politike - Kako to radi Slovenija

Da se malo okrenemo i vidimo kako to rade najuspješniji. Ovog puta to su naše komšije. U tekstu ćemo se samo dohvatiti ključnih stvari a prije svega tu je zakon koji nalaže kako se ponašati u cilju poboljšanja zelenih politika. Naravno pričamo o Sloveniji.

Možemo reći da je Jugoslavija a samim tim i Crna Gora u njoj bila ekološki čista država. Nakon toga od osamostaljivanja zemalja Slovenija je nastavila sa zelenim politikama dok je ostatak regiona potonuo po tom pitanju i nikako da se vrati na staze uspjeha.

U Sloveniji stvari kreću od Ustava u kojem se pominje niz regulativa koje se tiču zaštite životne sredine. Ustav je donešen 23. decembra 1991. EPA ili The Enviromental Protection Act je donešen 1993. i on služi kao okvir zelenih politika. Od institucija tu je Ministarstvo ekologije i prostornog planiranja, koje je bilo uspostavljeno 1995. sa ciljem da prije svega očuva vodene tokove u zemlji, a zatim se proširio na ostale oblasti. Dalje, tu su Agencija za zaštitu prirode, Nuklearni inspektorat i Odsjek za geofizički monitoring. Direktorat za zaštitu okoline slovenski parlament je uspostavio 1993. u okviru pomenute EPA-e. Sačinjavaju ga stručnjaci iz svih oblasti zaštite životne sredine koji daju mišljenja i usvajaju standarde. Tokom cijelih devedesetih oko 50-60 nevladinih organizacija učestvovalo je u donošenju odluka o očuvanju zelene Slovenije.

Najveći problem Slovenija je imala sa zagađenjem vazduha, a te probleme rješava. Prvi zakonski akti nastali su '95-96. godine i tiču se strogog monitoringa štetnih i izduvnih gasova, što iz fabrika - što iz motornih vozila. Nešto po čemu bi se većina današnjih motornih vozila morala skloniti sa crnogorskih puteva. Napravljen je nacionalni program koji se tiče zagađenja vazduha u kojem Slovenci prate svake godine u kojoj mjeri se zagađenje smanjuje i u skladu sa tim implementiraju nove metode koji se tiču prije svega korišćenja zdravih obnovljivih izvora energije za proizvodnju.

Što se tiče vode, glavni akt koji se i zove Akt o vodi, uspostavljen 1981. nije potpuno napušten od strane EPA. Nacrt Nacionalnog akcijskog plana za životnu sredinu dorađen je 1996. i od tada svako korišćenje vodenih resursa u zemlji se strogo kontroliše i naplaćuje posebno u zavisnosti od toga koja količina se koristi i od koga. Naročito je uspostavljen akt o tome da se očuvaju vodeni tokovi koji su zdravi da se piju.

O smeću nema potrebe govoriti. Obzirnost ljudi, recikliranje, korišćenje obnovljivih izvora dovelo je do toga da Slovenija nikada nije imala problem sa smećem i da prosječna porodica odlaže manje smeća od sugrađana iz EU. Iako priznaju da se posljednjih godina povećala potreba za odlaganjem smeća, prije svega od velikih indsutrijskih postrojenja.

Od 1981. na snazi je Akt o očuvanju kulturno-istorijskih dobara. I to pokriva dobar dio očuvanja istorijskih nalazišta, prirodnih sredina kao i životinjskih vrsta. EPA je usvojila dijelove ovog akta naročito u pogledu očuvanja biljnog i životinjskog svijeta. Slovenija ima jedan nacionalni park koji pokriva 4.2% teritorije, 34 prirodna rezervata, 31 seoski park kao i 720 mjesta od izuzetne važnosti od izuzetnog prirodnog značaja. 1994. donosi se zakon o šumama, a 1996. program o očuvanju šuma koji ima zadatak da se sve šume Slovenije vrate u zdravo stanje.

Tu su takođe mnoge agende i zakoni koji se tiču bilateralnih odnosa sa raznim državama, zakoni u okviru EU, kao i ogromna marketinška kampanja koja počinje od ranih školskih dana a tiče se edukacije.

Slovenija takođe ima zakon o nuklearnom otpadu.

9 slovenskih gradova se uključilo u Zero Waste inicijativu, sistematskim radom generisali su oko 15.000 mješovitog otpada i sačuvali 3 miliona eura. Pored Bleda napravljen je i prvi Zero Waste hotel.

Slovenija pokušava da smanji karbonski otisak, tako da sva prevozna sredstva pokušavaju da minimalizuju i da nađu alternativu fosilnim gorivima, kao i da razviju javni putnički transport. Slovenija preporučuje prirodu onakvu kakva jeste i da je kao takvu i doživite. Zato je slogan Feel Slovenia više nego adekvatan.

Kad uzmemo ovo u obzir jasno je zbog čega je Slovenija odavno na pravom putu kada je ova tema u pitanju. Iako su rano počeli sa regulisanjem zakona, ono što je prevashodno važno jeste svijest ljudi da se zakona i pridržavaju zbog njihovog dobra.

U Crnoj Gori stvari se kreću u tom smjeru naročito u ovom pogledu zakona koji zbog pristupnih pregovora moraju da se usaglase sa evropskim regulativama, međutim dok se ne isprave “krive Drine” pitanje je koliko smo zakasnili i koliko smo napravili nepopravljive štete.

cover photo: Pixabay