Bilo nekad: Step sokovi, čiča Gliša, žele zeka…

Nešto starije generacije Nikšičana, ali i Jugoslovena generalno, jele su i pile isto! U svim nedaćama i prospreritetnim vremenima, tržište je uglavnom bilo snabdjeveno i to uglavnom istim stvarima decenijama i neke od njih jednostavno su imale sve kuće. Svi smo dijelili istu sudbinu i danas kada pričate sa bilo kim sa ovih prostora reći će vam da su se generacije podizale na istim stvarima. 

S obzirom na to da je nemoguće pobrojati šta smo sve kao djeca stavljali u sebe, hajde da otvorimo diskusiju i da se prisjetimo što je moguće više toga…

Nezaobilazan “otrov” u svakoj kući, naročito u ljetnjem periodu bio je čuveni Step sok! Kesica sa praškom koja se rastvori u vodi i zatim se dobija nuklearna boja i ukus osvježavajućeg napitka recimo od šumskog voća. U toj tekućini je bilo svega osim voća, ali to nikoga nije brinulo. Najveća briga je bila pošto se to popije naiskap kako izbiti onu slatkoću iz zuba, a sigurno su brojni i stradali upravo od čuvenog i neprevaziđenog Stepa. Svi smo ga se gnušali, a svi smo ga pili. 

Stepu je prethodio inventar na bilo kojoj kućnoj manifestaciji, ali i onoj van kuće, na kojoj se nešto slavi ili neko žali. Pošto su Koka kola i Fanta bile samo u mašti imali smo dostojnu zamjenu u vidu Kokte i Jupija. Crni i žuti sok. Gazirani sokovi koje smo bjesomučno pili, a koji su se pritom i punili u Nikšikćkoj pivari u nekom momentu. 

Još jedan relikt iz Crne Gore je čuveni čiča Gliša - čudo od slatkiša. Pravo iz Danilovgrada do gotovo svake trpeze stizao je keks sa čuvenim čovječuljkom u svim obilicima: čajni, mljeveni, sa čokoladom ili bez. Ovdje je potrebno napomenuti da se iz tog asortimana Crnagoracoop-a do danas jako održao čuveni krem blok. Bijelo plava čokoladica koja se sigurno može staviti rame uz rame sa Red bull-om po pitanju uvjerenosti da ste u sebe stavili gorivo sa aditivima i da možete da kosite. 

Bilo je tu raznih keksova iz Srbije, onih u boljim i gorim kutijama, od kojih su neke korišćene za čuvanje konca ili slično. U sjećanju ostaje onaj neki u žutoj kutiji sa plavim, koji sigurno niko nije htio da jede osim ako baš teška muka naćera, a šećer padne pa je onda dobar i on. 

Naravno, tu je i žele zeka kojeg danas ima u marketima pod raznim oksrnavljenim imenima, zatim razni želei ušećereni. 

Ono čega se sigurno svako dijete ‘90-ih sjeća su trouglasti jogurti… Nabrajanje može ići u nedogled. 

Kakvo god da je bilo vrijeme ili situacija u Nikšiću i Crnoj Gori u onim nesretnim godinama, navedene stvari su bile - must! Imalo se ili nemalo. Danas kada god se sretnu negdje u prolazu služe kao podsjetnik da sve se može pregurati i da je i taj period imao svojih (nenamjernih) prednosti. Ali, o tome nekom drugom prilikom. 

cover photo: sa neta