Ibon Nikšić, sinonim za nikšićku košarku

Odlazak u sportski centar na utakmice Ibona bilo je ravan sadašnjem evroligaškom hajpu Zvezde i Partizana. Ništa manje, čekalo se u redovima, čekao se vikend da se ide na utakmice kluba čija smo imena, navike i igru znali napamet. Prvi put u nikšićkom sportu u ovoj mjeri se postavio znak jednakosti između kluba i publike koja je ispunjavala salu, i koja je pratila svaki sekund košarke.

Jedno ime nam je uvijek ostajalo kao bolni podsjetnik baraža za ulazak u Prvu saveznu ligu, Borac iz Čačka. Čuveno zagrijavanje igrača uz “Go West” Pet Shop Boysa ostaje i danas duboko urezano u glave i srca onih koji su pratili Ibon. Za mnoge to nije dovoljno pa su u tom periodu pratili i KK Temko koji se takmičio u nižoj ligi u čuvenim žutim dresovima. U velikoj mjeri taj duh i ljubav prema košarci osjetili su i drugi. U surfovanju jutjuberskim vodama našao sam sjajan snimak utakmice Ibon Nikšić - Borac Čačak 74:69, I B savezna liga 28.11.1998. koji je objavio Milan Mažić internacionalni košarkaški sudija koji je sudio ovu utakmicu uz osvrt na Ibon koji ćemo prenijeti u cjelosti uz zahvalnost Mažiću što je dokumentovao na ovaj način značajan period nikšićke košarke.

“Naš mali vremepolov nas je doveo u Nikšić, na derbi utakmicu tadašnje B savezne lige između Ibona i Borca iz Čačka. Taman kako i kad i treba, da pomenemo još jedan košarkaški centar iz Crne Gore, koji je bio veoma bitan činilac u B, a kasnije i A ligi.

Moja sećanja za Nikšić su vezana za sjajne ljude, odličnu organizaciju utakmice i uvek punu halu. U jednom momentu Miljko Brkuljan je odlučio da krene da sponzoriše KK Nikšić, pa je klub poneo ime Ibon. Tih godina u Nikšiću se iz godine u godinu igrala sve bolja košarka, a sećam se da je jedne godine Nikšić dobio i potvrdu sjajnog i kontinuiranog rada, tako što mu je dodeljena organizacija finalnog turnira Kupa Jugoslavije.

U samom startu u klubu je na organizovanju krenuo da radi čika Vule Vukalović – jedan od najboljih sportskih i košarkaških radnika sa kojima sam se susreo u toku svoje 30 godina duge sudijske karijere. Čika Vule je organizacijom u sportu ozbiljnije krenuo da se bavi u Sarajevu kao Sekretar sportskog društva Bosna, da bi nakon par godina krenuo više u košarkaške vode, pa je postao Generalni sekretar KK Bosna. Baš tu i u to vreme je imao šansu da radi sa šampionskim timom i vrhunskim igračima: Mirzom Delibašićem, Rašom Radovanovićem, Žarkom Varajićem... Nakon ozbiljnih rezulata, došlo je do previranja na teritoriji ex Jugostavije i situacije koju niko nije očekivao. Izdržao je prvu godinu ratnog stanja i 1992. se vratio u Nikšić, gde je izgradio ozbiljan košarkaški klub.

Pod dirigentskom palicom čika Vuleta, prvi opeativac i moj i sadašnji prijatelj (iako ni on ni ja nismo više u košarci) Milan Abramović, sa Borom (čijeg se imena ne sećam – oprostiće mi), organizovali su klub, postavljen za primer po svim strukturama. Čika Vule je bio glavni krivac i za prvu dvojicu vrhunskih sjajnih sudija i možda najboljih ljudi koje sam ikada upoznao – braću Vojinović – Raju i Miliju, jer ih je baš on uputio u sudijske vode i pomogao im svojim savetima da dođu do samog vrha!

Nikšićka hala sportova je uobičajeno bila puna. Na ovoj utakmici koju imate prilike da vidite bilo je 2000 veoma bučnih gledalaca. Ekipa za respekt, na čelu sa Sučevićem, Agočem, Rajkovićem, Marojevićem... Na klupi sjajan trener koji je iznedrio Peđu Stojakovića, Srđana Jovanovića, Nikolu Jestretijevića, Milana Reljića i mnoštvo sjajnih igrača i omladinskog pogona Crvene Zvezde – Predrag Badnjarević Figuz. Svi preduslovi za odlične rezultate bili su tu, od obezbeđenih finansija, preko sjajne organizacije i infrastrukture, do stručnog i igračkog kadra.

Na drugoj strani moram pomenuti Stepija na klupi Borca, sa Gemaljevićem, Ocokoljićem, Popovićem i ostalima na parketu. Ni ovakav Borac nije u ovoj utakmici mogao da se izbori sa Ibonom.

Eto, u svakom mom blogu ostaje žal za nekim sjajnim vremenima i dobrim ljudima koji su ostavili duboki trag u našoj košarci. A u mom sećanju imaju stalno i neizbrisivo mesto.Tu negde je i Nikšić, sa svim sjajnim ljudima i nekada vrhunskom košarkaškom ekipom!"