Koliko je sport izgubio u Ukrajini i Rusiji

Rat u Ukrajini, koji je započeo u februaru 2022. godine, ostavio je dubok i sveobuhvatan trag na sport – kako individualni, tako i timski – u Ukrajini, ali i šire. Efekti su višeslojni: finansijski, organizacioni, ljudski i psihološki. Evo detaljnog pregleda kako su različiti aspekti sporta pogođeni...

Premijer liga Ukrajine je bila obustavljena tokom 2022, a mnogi klubovi su morali da se sele, treniraju i igraju van zemlje (npr. Šahtjor Donjeck u Poljskoj). Mnogi stadioni su uništeni ili preuređeni za humanitarnu pomoć. Odliv stranih igrača i trenera smanjio je kvalitet i tržišnu vrijednost lige. Sa košarkom, odbojkom i rukometom ista situacija. Nacionalna takmičenja su ili suspendovana ili svedena na minimum. Klubovi teško nalaze sponzore i partnere, pa se oslanjaju na međunarodnu pomoć.

Individualni sportisti nisu u ništa boljoj situaciji.Mnogi sportisti treniraju u inostranstvu (uz pomoć drugih država i federacija). Ukrajinski teniseri i atletičari se često pripremaju u Poljskoj, Turskoj ili Njemačkoj.

Finansijski gubici se procjenjuju na stotine miliona dolara. Fudbalski klubovi poput Šahtjora i Dinama iz Kijeva izgubili su milionske prihode od ulaznica, TV prava i sponzora. Smanjen budžet saveza zbog ekonomskog kolapsa države i preusmjeravanja sredstava ka odbrani. Prekid domaćih sponzorstava, ali i oprez stranih investitora.

Dugoročne posledice su možda ono što je još teže. Prekid razvoja mladih talenata: omladinske škole su zatvorene ili rade u otežanim uslovima. Veliki broj sportista se bori s traumama, gubitkom porodice ili su uključeni u vojsku. Mnogi su emigrirali i možda se neće vratiti.

Ruski sport je takođe pretrieo ozbiljne posledice od početka rata u Ukrajini, ali na sasvim drugačiji način od ukrajinskog. Umjesto fizičkog uništenja infrastrukture i masovnog raseljavanja, ruski sport je pogođen političkom izolacijom i sistemskom suspenzijom sa međunarodne scene. Međunarodni olimpijski komitet (MOK) preporučio je isključenje ruskih sportista iz svih takmičenja odmah nakon početka invazije. FIFA i UEFA suspendovale su ruske fudbalske klubove i reprezentaciju iz svih međunarodnih takmičenja – uključujući kvalifikacije za SP i EP. Slične zabrane uvela su i druga tijela: IAAF (atletika), FIBA (košarka), ITF (tenis timska takmičenja), IIHF (hokej)...

Neki pojedinci (posebno u tenisu) mogu da nastupaju, ali isključivo kao "neutralni sportisti", bez zastave, himne ili bilo kakvih nacionalnih obilježja.

Što se tiče finasijskog udara na ruski sport, on je ogroman. Sponzori i brendovi iz inostranstva masovno su se povukli iz Rusije. Na primjer: Adidas, Nike i Puma su prekinuli saradnju sa sportskim savezima. UEFA je raskinula sponzorski ugovor vrijedan više od 40 miliona evra godišnje s "Gazpromom". TV prava i marketinški prihodi naglo su pali jer ruski klubovi više ne učestvuju u evropskim takmičenjima. Klubovi poput Zenita, CSKA i Spartaka izgubili su desetine miliona evra godišnje.

Što se tiče pojedinaca mnogi ruski sportisti su izgubili pravo da se takmiče. Ukinuti su iz svjetskih rang-listi (npr. u džudou, atletici, plivanju). Većina njih je ograničena u transferima u strane klubove, posebno u sportovima gdje postoji jaka politička kontrola (gimnastika, hokej, borilački sportovi).

Kremlj koristi sport kao sredstvo propagande, pa se sportisti koji kritikuju rat suočavaju sa kaznama, gubitkom ugovora, pa i prijetnjama. Teniserka Darja Kasatkina je javno govorila protiv rata i priznala da joj je otežano da živi u Rusiji. Neki sportisti su se preselili u inostranstvo i traže nove nacionalnosti. Ruski sport se okreće unutrašnjim ligama i turnirima, ali bez međunarodne konkurencije kvalitet opada. Ruska Premijer liga u fudbalu je izgubila atraktivnost i interesovanje stranih igrača. Rizik "sportske izolacije" kao kod Irana ili Sjeverne Koreje je realan ako se konflikt nastavi dugoročno. Kao i kod Ukrajine ono što je opasno jesu dugoročne posledice a to je izostajanje sa OI i velikih turnira još godinama. Mladi sportisti će imati manji pristup međunarodnom iskustvu. Emigracija sportista će se pojačati (slično kao kod umjetnika i IT stručnjaka).

Ruski sport se može zatvoriti u "alternativni sistem" takmičenja sa Kinom, Iranom, Bjelorusijom i sličnim državama – ali bez prave globalne konkurencije.

Ipak u poslednje dvije godine bilo je obaranja nacionalnih rekorda u ruskom sportu, i to u nekoliko disciplina – kako u atletici, tako i u paraatletici. Evo najznačajnijih dostignuća:

Na ruskom prvenstvu u atletici održanom u avgustu 2022. godine u Čeljabinsku, Vasilij Mizinov postavio je novi nacionalni rekord u disciplini hodanja na 10.000 metara, sa vremenom 38:14.24.

Mladi skakač s motkom Aleksandr Solovjov postavio je lični rekord od 5,83 metra na ruskom dvoranskom prvenstvu u Moskvi u februaru 2024. godine. Iako ovaj rezultat nije zvanično priznat kao nacionalni rekord, on pokazuje njegov potencijal i napredak u ovoj disciplini.

Na šampionatu Rusije u paraatletici, održanom u julu 2024. godine u Čeboksarima, oboreno je 34 ruska rekorda, uključujući jedan svjetski rekord. Najistaknutiji rezultat postigao je Kirill Glazyrin, koji je u disciplini 100 metara za sportiste sa telesnim oštećenjima klase T36, postavio novi svjetski rekord sa vremenom 11.62 sekundi. Ovaj rezultat je značajan jer je oboren svjetski rekord u ovoj kategoriji.

Iako su ruski sportisti suočeni sa izazovima zbog međunarodnih sankcija i suspenzija, oni i dalje postižu izuzetne rezultate na domaćim takmičenjima. Obaranje nacionalnih rekorda u atletici i paraatletici potvrđuje njihov visok nivo pripremljenosti i posvećenosti sportu.

Pored svih nedaća vrlo često je sport zapostavljena stvar. Svi koji prate međunarodni sport znaju koliko su ove zemlje dale, i koliko je svijet izgubio u sportskom smislu od kada je rat počeo. Nadamo se da će se prvo rat okončati, međutim kako stvari stoje pored stradanja ljudi i migracija u Ukrajini i Rusiji očekujemo slične stvari na Bliskom Istoku u narednom periodu. Ipak sportski duh i duh slobode nadamo se da će ponovo biti u centru pažnje svijeta i da će sportisti koji ne mogu da se pokažu i dokažu to uskoro moći na najvećim stadionima i borilištima svijeta.

cover photo: Pixabay