Nikšić - Grad na obali

Stari kažu da je Nikšić na oko 12 kilometara vazdušne linije od Morinja/Risna, a rijetka stvarna poveznica sa morem u stvari dođu razne fore na račun Dragove luke, koje vjerovatno “padaju” za kafanskim stolom.

Makar je tako bilo do prije nekoliko godina, kada je veliki broj naših sugrađana i sugrađanki krenuo da sreću i avanturu traži u kruzing industriji, po plavim prostranstvima na sve četiri strane svijeta.

Jedan od pionira nikšićkog kruzing života je Aleksandar Gardašević. Njegova pozicija je i jednostavna i komplikovana za dočarati: IT oficir, koji radi na održavanju i konfiguraciji brodskog informacionog sistema i komunikacija.

Aleksandar za portal Omladina kaže: 

“Prvi put sam otišao 2007. i mislim da niko iz Nikšića nije bio na kompaniji. Poslije prvog ugovora sam napravio dosta dugu pauzu, a kad sam se vratio, jedan od prvih ljudi koje sam sreo na brodu je bio Nikšićanin kojeg sam poznavao od ranije.”

Aleksandrovim koracima, godinama kasnije, krenula je Valentina Knežević - koordinatorka u ljudskim resursima. Za Omladinu kaže da je ideja o kruzeru “golicala” neko vrijeme, a kako joj se konstantno vraćala, odlučila je da digne sidro. 

“Mnogo faktora je uticalo na odluku da se bavim ovim poslom. Avantura tj. mogućnost obilaska raznih dijelova planete koje vjerovatno tokom života ne bih imala priliku da posjetim svakako je igrala veliku ulogu i mnogo sam srećna što sam uspjela u tome. Faktor karijernog opredjeljenja je takođe igrao veliku ulogu”, kaže Valentina. 

Među onima koji su žestoko okusili talase je i Bojan Bojanić, svima dobro poznat kao ritam mašina benda Autogeni trening. U skladu sa svojim muzičkim pozivom, on je za kratko vrijeme na kruzeru postao Head sound and light technician: u prevodu - majstor tona, ali i svjetla. Nakon godina provedenih na pučini, Bojan se vratio u Nikšić, a imao je i privilegiju, jer je od drugog ugovora na brodu radio sa suprugom.

“Osjećali smo se kao na plaćenom odmoru. Izuzetno iskustvo. Skoro svakog dana si na nekoj novoj destinaciji ili se neke određene destinacije obilaze po nekoliko mjeseci… ali, sve u svemu jako lijepo”, ističe Bojan za Omladinu.

Život na brodu, usamljenost, zarada

Sagovornici Omladine kažu da su procedure za prijavu za rad na kruzerima pojednostavljene. Neophodno je solidno znanje engleskog jezika i dobro razumijevanje sa regruterima. Dani mogu biti dobri, mogu biti loši, ali u suštini, sve se svede na disciplinu. Dodaju i da život na brodu nameće više pravila, nego onaj na kopnu, kao i da je to pravi teren za testiranje ličnosti, mentalne jačine, ali i ispitivanje lične zone komfora.

“Na brodu je život dosta drugačiji, čak mi nije ni prijao u toku prvog ugovora, dok se nijesam navikao na neku određenu disciplinu. Moj posao je bio jako dinamičan, pošto sam pokrivao i supervizorsku poziciju, ali sve mi je to prijalo. Čak i kad nisam imao posla, trudio sam se da nešto izmislim da radim. Nekako brže i vrijeme prođe”, kaže Bojan. 

Obično se rad na brodu vezuje za usamljenost i kaže se da iziskuje poseban senzibilitet. Naši sagovornici kažu da to zavisi od osobe do osobe.

“Zbog ograničenog prostora, privatnost nije uvijek zagarantovana i za nekog to može biti problem. Međutim, osim poslovnih obaveza, svako se može organizovati po sopstvenoj želji. Što se tiče prijateljstava - desila su mi se neka istinski životna prijateljstva, čak i sa osobama koje sam relativno kratko sreo na brodu, ali sam sa njima i dalje u kontaktu. Takav način života ljude upućuje jedne na druge na intenzivniji način, pa du i odnosi takvi”, prenosi svoja iskustva Aleksandar, koji nam se javio sa krajnjeg juga Argentine, na putu ka Antarktiku. 

U svoj ovoj priči, sigurno je da Nikšićani ne idu po bijelom svijetu, a da nešto ne zarade. 

Valentina iz Los Anđelesa poručuje: “Kruzing industrija je oblast turizma koja se razvila u veoma veliku korporaciju, nezavisno od kompanije za koju radite. Stotine hiljada zaposlenih u konstantnoj rotaciji donosi i veliku količinu gostiju, samim tim i profit. Zarade i benefiti zaposlenih su u skladu sa tim.”

Bojan još dodaje: “Mislim da za mlade ljude ne postoji bolja opcija, ako pametno postupe. Obiđu svijet, upoznaju druge nacije i kulture. To što zarade mogu dobro da uštede i kad se jednog dana vrate biće situirani, imaće ogromno radno iskustvo koje im može obezbijediti posao kod kuće.”

Povratak na kopno?

Bojan se nadovezuje i kaže da bi mladima preporučio da se oprobaju u kruzing industriji. I sam je mnogima pomogao da se upuste u tu avanturu. U njegovom slučaju, put je išao drugom transverzalom i more je zamijenio kopnom. Za sad.

“Iskreno, ja i supruga nijesmo imali namjeru da se vratimo u Crnu Goru. Imali smo više opcija da svoj život nastavimo u nekoj drugoj sredini. Austrija je bila ona za koju smo se odlučili. Zahvaljujući našim prijateljima sa broda koji su se već skrasili tamo, krenuli smo u taj proces, ali nas je usporila pandemija koronavirusa.”

Za Aleksandra brod nije kraj putovanja iako, kako kaže, zna za veliki broj onih koji su se opredijelili da život podrede moru. Na istom fonu razmišlja i Valentina koja, takođe, sebi predviđa kopno u bliskoj budućnosti. 

Za zaključak, ona ima poruku: 

“Željela bih da poručim vašim uvaženim čitaocima da je rad na brodu jako lijepa prilika koja ne mora biti vezana isključivo za karijerni napredak. Mnogo je različitih sektora u kompanijama, samim tim i pozicija koje možete pokrivati bez specifičnog iskustva ili znanja. Ako nakon završene srednje škole ili fakulteta, želite obići svijet i zaraditi novac za neke dalje planove, ovo je sjajna prilika. Ukoliko prolazite kroz period života gdje nijeste sigurni šta je sljedeći korak - takođe je dobra opcija.”

cover photo: Pixabay