Vrijeme

Otpozadi

Božko 30.06.2024
Otpozadi

Uvijek sam volio postapokaliptičku kinematografiju i nekako su me zanimale i zanimaju teorije o našoj budućnosti nakon nekog Armagedona. Mnogo ljudi čeka neki big bang ili ostvarenje nekog proročanstva, ne shvatajući da naše danas prolazi. Dobar dio njih čeka svoj biblijski kraj u nadi da će u drugom životu živjeti srećnije, jer je do sreće, a ne do truda i hrabrosti.

Nego da ne filozofiramo, tema je nešto sasvim drugo; nešto uobičajeno. Tema je kako prostor može da izgleda kao da se katastrofa već desila a zapravo se ništa apokaliptično ne dešava. Kako mogu ljudi iz uprave gimnazije da dozvole da im škola izgleda ovako, otpozadi?! Zar mi predajemo i usvajamo samo spoljašnost?! Kako smije pozorište ovako da izgleda sa deponijom iza?! Nedavno smo ovo očistili…

Kako može kvart da izgleda ovako jezivo?! Pada li nekome na pamet da u ovakvom gradu (prostoru) nije lako biti psihički zdrav? Čak i ako se izvučeš, ovdje ti se ne vraća, sigurno dijelom zbog prostora, zbog geta.

Je li poenta da se svedemo na toliki minimum da jedva funkcionišemo?! Da praktično hiberniramo kao politička bića. Izgleda kao da je nama dovoljan minimum minimuma, puko preživljavanje, sve preko toga si izignorisan.

Nego, da promjenimo dinamiku priče uz vašu pomoć hajde da damo u sebi ocjene ovih objekata u skladu sa apokalipsom koja ih je zadesila, otpozadi, ja ću pokušati da ih smjestim u neku popularnu seriju ili film.

 

  1. Nikšićka Gimnazija, Walking dead, po zaraslosti bi se reklo da je u pitanju sedma sezona, minimum. Dakle, već sedam godina ne postoji civilizacija i naravno niko ne održava zgradu. Još je važno napomenuti da na samom prostranom dvorištu skoro da nema zelenila ali po zgradi ga ne fali.
  2. Nikšićko Pozorište, prvi film Planeta Majmuna sa Hestonom. U filmu ljudi ne znaju da govore a ostali primati itekako znaju, te se samim tim smatraju višom rasom od primitivnih homosapiensa.
  3. Kvart kod bolnice, Mad Max 1. Kreće da se zakuvava i postaje pravi living inferno

Eto to je naše naličje a ono uvijek govori više od lica.