Rusko-japanski rat, najduži crnogorski rat

Bizaran i stvaran podatak, ali podatak koji mnogo govori o mentalitetu Crnogoraca. Rat u kojem je Crna Gora kao treća strana učestvovala na strani Rusije protiv Japana oko Mandžurije i Koreje okončan je 16. juna 2006. godine nakon što je predstavnik spoljnih poslova Japana Akiko Jamanaka doputovao u Podgoricu, da bi i zvanično priznao nezavisnu državu Crnu Goru, ali i da bi okončao rat koji je toj zemlji Crna Gora objavila 1904. Dakle, ravno 102 godine.

Akiko je donio papir i provjerio da li Crna Gora ima nešto protiv Japana nakon toliko vremena i parafirao kraj ovog nezapamćenog rata.

Iako su Rusi potučeni od Japana što je ama baš nevažno u cijeloj ovoj priči, važnije je da smo mi, tada, deklarativno stali u odbranu ruske braće zbog pomoći u borbi sa Otomanskim carstvom, tj. bilo je teško voditi bilo kakve borbe zbog velike udaljenosti fronta. Međutim lojalnost državice branile su nekolike desetine crnogorskih vojnika koji su poslani na front, od kojih istorija najviše pamti Aleksandra Leksa Saičića, koji je pobjedio u dvoboju mačevima japanskog samuraja. Ostalo je tako zabilježeno da je Lekso nakon podviga dobio najveće rusko priznanje Orden Svete Ane, dodijeljena mu je doživotna penzija, unaprijeđen je u čin kapetana i komandovao je konjičkim eskadronom Amurske dragunske pukovnije do kraja rata. Njegova sablja kojom je pobijedio samuraja čuva se i danas u vojnom muzeju u Moskvi.

U Portsmutu potpisan je mirovni sporazum između dvije države na kojem Crna Gora nije učestvovala i tako se održao status quo ovog rata, nevjerovatne 102 godine. Zanimljivo je da je zbog posredovanja u pregovorima američki predsjednik Teodor Ruzvelt dobio Nobelovu nagradu za mir. Zanimljivo je i to da većina Crnogoraca nije znala ni ko su ni gdje Japanci, niti kako oni izgledaju.

Podataka radi, rat koji je trajao od 2. februara 1904. do 5. septembra 1905. odnio je između 40 i 70.000 ruskih žrtava dok je na strani Japana poginulo 47.000 ljudi. Na strani Rusije glavnokomandujući su bili Aleksej Kuropatkin i Stepan Makarov, a japansku vojsku predvodili su Ojama Ivao i Heihakiro Togo.

Ovaj rat je bio uvod u mnoga burna dešavanja i ratove koje će Crna Gora u kasnijem periodu voditi i na svojoj i tuđoj teritoriji. A izgleda da iako nije ratno stanje, Crna Gora i Japan zbog očiglednih razloga nisu uspjele od tada puno da se približe. Makar više ne ratujemo, a u globalnoj podjeli vojnih i političkih strana ko zna da li smo i danas na istim stranama...

cover photo: pixabay