Truljenje mozga i kako spriječiti/liječiti

Da li nam mozak truli, djeluje kao da (više) nije relevantno pitanje, već koliko i kojom brzinom. Upravo taj pojam postao je izraženo stanje i fenomen rasprostranjen širom svijeta koji zahvata sve generacije.

“Brain rot”, odnosno "truljenje mozga" termin je koji je u 2024. godine, prema Oksfordskom rječniku, proglašen za riječ godine, nakon javnog glasanja u kojem je učestvovalo više od 37.000 stručnjaka sa svih strana svijeta koji su se vodili posebnim kriterijumima.

“Proglašenje” se desilo još krajem 2024, a na to je nedavno podsjetila i stranica "Medijska pismenost CG" koja je jedan od programa Agencije za audiovizuelne medijske usluge - AMU.

"Brain rot" je žargonski izraz koji opisuje mentalno i intelektualno pogoršanje stanja osobe, usljed prekomjernog provođenja vremena na internetu i konzumiranja trivijalnog i površnog sadržaja. Tako, otprilike, glasi definicija.

"Da je riječ o ozbiljnom fenomenu, govori podatak da se upotreba ovog termina prošle godine povećala za čak 230 odsto. Ova pojava izaziva i zabrinutost društva zbog sve većeg oslanjanja na jednostavne i neizazovne informacije koje smanjuju sposobnost dubljeg razmišljanja i analize", navodi se u objavi na Instagram profilu “Medijska pismenost”.

Ono što je interesantno, ističe predsjednik sektora “Oxford Languages” Casper Grathwohl, jeste to što je sami pojam zapravo najzastupljeniji među tzv. generacijom Z i generacijom alfa.

“To su one zajednice koje su zapravo u velikoj mjeri i odgovorne za upotrebu i stvaranje digitalnog sadržaja na koji se pojam odnosi. To pokazuje i drskost prisutnu među mlađim generacijama, a kada govorimo o štetnom uticaju društvenih medija koje su naslijedili”, istakao je.

Ipak, sami termin “brain rot” nije nov. Prvi put je zabilježen 1854. godine u knjizi Henryja Davida Thoreaua “Walden”, koji još tada izvještava o “iskustvima življenja jednostavnog načina života u prirodnom svijetu”, piše Oxford University Press u tekstu na svom zvaničnom sajtu.

“Kao dio svojih zaključaka, Thoreau kritikuje sklonost društva da devalvira složene ideje, ili one koje se mogu tumačiti na više načina, u korist jednostavnih. On to vidi kao pokazatelj opšteg pada mentalnog i intelektualnog napora”, piše.

Ipak, pojam je poprimio novo značenje u digitalnom dobu izdvojivši se i kao izraz koji opisuje stanje, ali i zabrinutost, usljed prekomjerne konzumacije online sadržaja niskog kvaliteta (ili bez ikakvog kvaliteta uopšte), ponajviše na društvenim mrežama, ali i u novinarstvu.

Time se bavi Newport Institute, koji je među svjetskim liderima u liječenju i rehabilitaciji mentalnog zdravlja među mladim-odraslim licima od 18 do 35 godina. Ističu da, iako nije u medicinski priznato stanje, jeste pravi fenomen.

“Gledanje videozapisa na YouTubeu, skrolovanje na društvenim mrežama ili prebacanje tabova pretraživača naprijed-natrag, video-igrice, pa čak i samo surfovanje internetom dok šaljete poruke ili provjeravate mejlove… To je to. A krajnji rezultat: pretjerano stimulišete svoj mozak, digitalno se preplavljujete informacijama i samim tim ste u opasnosti od ‘truljenja mozga’. Skrolovanje i slične prakse povećavaju dopamin koji proizvodi osjećaj zadovoljstva i užitka. Što više to radite, to više želite još. Vaš mozak se povezuje s osjećajem zadovoljstva, čak i kada ste svjesni negativnih posljedica. To, dalje, može izazvati i zavisnost”, objašnjavaju stručnjaci iz tog centra.

Posljedice su brojne i niko nije siguran (dok nešto ne preduzme)…

“Prekomjerno konzumiranje ovakvog (trivijalnog) sadržaja dovodi do smanjenja pažnje, gubitka empatije, osećaja izolovanosti, anksioznosti, kao i zavisnosti od društvenih mreža. Posebno su ugroženi mladi, djeca i adolescenti, koji provode značajan broj sati na digitalnim uređajima, a čiji mozak je još u fazi razvoja”, ističu iz AMU.

Newport Institute se poziva na istraživanja Svjetske psihijatrijske asocijacije (WPA) koja pokazuju da internet može proizvesti akutne i trajne promjene u pažnji i pamćenju, što se može odraziti i na promjene u sivoj masi mozga.

“Može negativno uticati na mentalne sposobnosti pojedinaca narušavanjem sposobnosti mozga da kodira i zadrži informacije. Takođe, stalna pretjerana stimulacija može dovesti do smanjenog raspona pažnje. Zavisnost od društvenih mreža ima značajnu negativnu povezanost s izvršnim funkcionalnim vještinama kao što su planiranje, organizacija, rješavanje problema, donošenje odluka i radnička memorija”, dodaju oni.

Svakako, podsjećaju da je tu u krizi i samopoštovanje i samopouzdanje usljed virtuelnih društvenih interakcija (prijatelji, pratioci, lajkovi, komentari), ali i manjak empatije...

“Konzumiranje postova koji pokazuju profesionalne uspjehe ljudi, njihova egzotična putovanja, odmore iz snova, blažene odnose, savršena tijela…, može dovesti do negativnog odnosa prema sebi. Samopoštovanje može patiti, što dovodi do povećanog nivoa stresa, tuge, depresije, javlja se i letargija, trauma, usamljenost, socijalna anksioznost…”, navode.

Iz AMU se posebno obraćaju roditeljima djece da obrate pažnju na način na koji djeca i mladi koriste vrijeme, te da ih podstaknu i omoguće im raznovrstan i inspirativan sadržaj, kao što su sport, knjige, čitanje, umjetnost i vrijeme provedeno u prirodi. Roditeljima poručuju i da:

“Postave jasna pravila kada je vrijeme provedeno ispred ekrana u pitanju; potraže stručnu pomoć ukoliko uoče simptome zavisnosti od interneta ili društvenih mreža”, pišu i ističu da “digitalna pismenost danas ne znači samo razumjeti tehnologiju, već i naučiti kako da kontrolišemo svoje digitalne navike”.

Stručnjaci sa Newport Institute-a ističu da, iako su mlađe generacije osjetljivije, svi mogu podleći ovoj pojavi. Svjesni da je nerealno očekivati da se (mladi) ljudi u potpunosti odreknu tehnologije u svakodnevnom životu, kliničari sa Newport Instituta kažu i da razumiju zavisnike od tehnologije, te da su specijalizovani i fokusirani na određene činioce koji dovode do problematičnih digitalnih ponašanja. Dalje navode neke od praktičnih primjera koje svi možemo usvojiti uz malo discipline…

“Kako biste spriječili ili smanjili truljenje mozga, pokušajte ograničiti svoje vrijeme pred ekranom, obrišite neke od aplikacija s telefona, isključite nepotrebna obavještenja, ne praktikujte ‘ekran’ neposredno prije spavanja. Zaštitite svoj prostor tako što ćete biti svjesni onoga što konzumirate. Ne podliježite senzacionalističkim i negativnim vijestima, već birajte pozitivan sadržaj koji inspiriše i edukuje”, nabrajaju oni.

Insistiraju i na značaju stvarnog svijeta i socijalizacije.

“Postoji svijet i mimo ekrana. Pronađite hobije i aktivnosti u kojima uživate. Idite u prirodu, slušajte muziku, naučite da svirate instrument, pišite dnevnik, čitajte knjige, volontirajte, vježbajte, trenirajte ili meditirajte. Družite se s ljudima u stvarnom svijetu. Razvijajte veze s prijateljima, porodicom i kolegama. To, dokazano, smanjuje stres i pruža dublji osjećaj pripadnosti. Jačajte svoj mozak. Um je poput mišića - raste s naporom. Zato, (na)učite neki strani jezik ili novu tehničku vještinu. Izoštrite ga matematičkim ili drugim zagonetkima. Razvijajte sposobnosti pisanja ili se informišite o razdoblju u istoriji o kojem ne znate ništa... Oduprite se porivu da skliznete u komfor, u banalnost i trivije”, podsjećaju na samo neke od načina povratka sebi i udaljavanja od digitalnog.

Zato je važna i “digitalna detoksikacija”. 

“Krenite sa uzimanjem kratkih pauza od tehnologije, isključivanjem na 15 minuta u isto vrijeme. Postepeno produžavajte to vrijeme ili uzimajte češće pauze…”, pišu oni.

Kao i u svemu, bitna je podrška, upornost, ali i širenje ovih informacija i podrške drugima. Jer, zbilja, djeluje kao da nije pitanje da li nam mozak “truli”, već kojom brzinom i koliko.

cover photo: Pixabay